Ali onda se sjeti dana drevnih, Mojsija i njegova naroda; gdje je Onaj Koji ih provede kroz more, s pastirima stada Njegova; gdje Onaj Koji među njih položi Svoj sveti duh,
„Obznanite među narodima, neka počuju; dignite bajrake, objavite, nemojte kriti; Babilon je pao osramoćen, Marduk je razbijen. Njihovi idoli su postali ruglo; njihova božanstva su prestravljena.
Na visokoj gori Izrael ću je zasaditi, da pusti grane i donosi plod; da postane silno stablo kedrovine, i da ispod njega bude svakojakih ptica i živine, i da se odmaraju u sjenci njegovih grana.
Nabukodonosor im se obrati govoreći: „Da li je istina, o, Šadrače, Mešače, i Abednego, da ne služite mojim bogovima i da se ne klanjate zlatnom kipu koji sam postavio?
Ovo je san koji ja, Nabukodonosor, usnih. Protumači mi san Baltazare, jer nijedan mudrac u mom kraljevstvu nije kadar da to učini, ali ti to možeš učiniti jer duh svetih bogova u tebi.”