Tad se kralj Nabukodonosor približi vratima peći i vikne: „Šadrače, Mešače i Abednego, o, sluge najuzvišenijeg Boga, izađite ovamo!” Tad Šadrak, Mešak i Abednego izađu iz peći.
Ova je osuda naredba stražara, odluka po riječima sveca, da sve živo spozna da Najuzvišeniji vlada kraljevstvom ljudskim i da ga daje po vlastitom nahođenju, da će nad njega postaviti najnižeg među ljudima.’
Naime, da će te otjerati od ljudi, da ćeš živjeti među zvijerima poljskim; da ćeš pasti travu kao vo i da će te kvasiti nebeska rosa, i da će preko tebe preći sedam razdoblja dok ne spoznaš da Najuzvišeniji vlada ljudskim kraljevstvom i da ga daje po vlastitom nahođenju.
„Pošto se navršiše dani, ja, Nabukodonosor, pogledah u nebesa i vrati mi se razum. Tad zahvalih Najuzvišenijem: Slavio sam i hvalio Onoga Koji živi dovijeka, jer vlast Njegova, je vlast vječita, i kraljevstvo Njegovo opstaje s koljena na koljeno;
Govorit će protiv Najuzvišenijeg, zatirat će svece Njegove, pomišljat će da izmijeni zakon i vremena. Svece će predati u njegove ruke, na jedno vrijeme, na vremena i pola vremena.