2 Tih dana sam ja, Daniel, tugovao tri sedmice.
Ja sam sjeo, plakao i danima tugovao nakon što sam čuo ove riječi i tugovao danima. Postio sam i molio pred Bogom nebesa
Gospodu, stijeni svojoj, rekoh: „Zašto me zaboravljaš, o zašto patim dok me dušmani tlače?”
Jer Ti si Bog kojem se utječem; zašto si me odbacio? Zašto da patim dok me tlače dušmani moji?
„Raduj se Jerusaleme, i veseli se zbog nje; veselite se svi vi koji je ljubite; radujte se s njom, svi vi koji je oplakujete;
„Ah, kad bi se glava u vodu preobrazila, a oči u izvor suzni, danju i noću bih oplakivao sve one pobijene iz naroda moga.
Tad nastavi govoriti: „Daniele, ne plaši se jer si od prvog dana upravio srce da razumiješ i ponizio si se pred svojim Bogom – riječi tvoje su uslišene, i ja dođoh zbog tvojih riječi.
Isus im odgovori: „Mogu li svati tugovati dok je mladoženja s njima? Ali doći će dan kada će im ugrabiti mladoženju. Tada će postiti.
da u svom srcu nosim veliku tugu i neprestanu bol.
Tugujte, jadikujte i plačite! Neka se vaš smijeh pretvori u plač, a radost u žalost!
I kad im neko hoće nauditi, iz njihovih usta sukne vatra i proguta njihove neprijatelje. Ko god im hoće nauditi, mora tako poginuti.