1 Quandi Ghjesù seppi ch'eddi aiani intesu dì i Farusei: Ghjesù acquista più discipuli cà Ghjuvanni è battiza di più
È tù, zitillucciu, sarè chjamatu prufeta Altissimu, chì viaghjarè davanti à u Signore da fà li e so strade,
Sì nimu vi dumanda: “Cumu hè chì voi u disciuglite?” li diciarete: “U Signore ne hà bisognu.”»
Rispundinu: «U Signore ne hà bisognu.»
Chì vi hè natu oghje, in la cità di Davide, un salvatore chì hè u Cristu Signore.
È u Signori a vidi, fù cummossu da a misericordia è li dissi: «ùn piegna.»
È i mandedi à u Signori da dì li: «sè tù quillu chì veni, o ni avaremu da aspittà un antru?»
Dopu, Ghjesù ghjunsi cù i discipuli in Ghjudeia, è quandì dà stava cun eddi è battizaia.
È ghjunsini à truvà à Ghjuvanni è li dissini: «Rabbì, sai quiddu chì era cù tecu da Ghjurdanu in dà, è chì tù l'ai fattu u tistimoniu, avà battiza, è vani tutti à truvà lu.»