Psalmi 9 - Sveta Biblija

¹ Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva èudesa tvoja.

² Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji!

³ Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega;

⁴ Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni.

⁵ Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda.

⁶ Neprijatelju nesta maèeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov.

⁷ Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj.

⁸ On æe suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiæe narodima pravo.

⁹ Gospod je utoèište ubogome, utoèište u nevolji.

¹⁰ U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode!

¹¹ Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova;

¹² Jer on osveæuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh.

¹³ Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh,

¹⁴ Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kæeri Sionove, i slavio spasenje tvoje.

¹⁵ Popadaše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova.

¹⁶ Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik.

¹⁷ Vratiæe se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga;

¹⁸ Jer neæe svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neæe nigda poginuti.

¹⁹ Ustani, Gospode, da se ne posili èovjek, i da prime narodi sud pred tobom.

²⁰ Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi.