Psalmi 71 - Sveta Biblija

¹ U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vjeènom.

² Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi.

³ Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja.

⁴ Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove.

⁵ Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje.

⁶ Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda.

⁷ Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako.

⁸ Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan.

⁹ Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.

¹⁰ Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se,

¹¹ Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti.

¹² Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ.

¹³ Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla!

¹⁴ A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi.

¹⁵ Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja.

¹⁶ Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu.

¹⁷ Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja.

¹⁸ Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju.

¹⁹ Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti?

²⁰ Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio.

²¹ Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe.

²² I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev!

²³ Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio.

²⁴ I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni i posramljeni koji mi traže zla.