Psalmi 2 - Sveta Biblija

¹ Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari?

² Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova.

³ “Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.”

⁴ Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva.

⁵ Pa im govori u gnjevu svojem i jarošæu svojom zbunjuje ih:

⁶ “Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.”

⁷ Kazaæu naredbu Gospodnju; on reèe meni: “ti si sin moj, ja te sad rodih.

⁸ Išti u mene, i daæu ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu.

⁹ Udariæeš ih gvozdenom palicom; razbiæeš ih kao lonèarski sud.”

¹⁰ Sad, carevi, orazumite se; nauèite se sudije zemaljske!

¹¹ Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom.

¹² Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer æe se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!