Psalmi 106 - Sveta Biblija

¹ Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.

² Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu?

³ Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda!

⁴ Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom,

⁵ Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim.

⁶ Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici.

⁷ Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.

⁸ Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju.

⁹ Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje;

¹⁰ I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve.

¹¹ Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta.

¹² Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.

¹³ Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove.

¹⁴ Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi.

¹⁵ On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu.

¹⁶ Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio.

¹⁷ Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu.

¹⁸ I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike.

¹⁹ Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu.

²⁰ Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu.

²¹ Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru,

²² Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru.

²³ I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi.

²⁴ Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj.

²⁵ Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega.

²⁶ I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji,

²⁷ Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama.

²⁸ I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima.

²⁹ I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao.

³⁰ I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao.

³¹ I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka.

³² I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi;

³³ Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima.

³⁴ Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao;

³⁵ Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova.

³⁶ Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka.

³⁷ Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima.

³⁸ Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima.

³⁹ Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim.

⁴⁰ I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov.

⁴¹ I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima.

⁴² Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu.

⁴³ Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje.

⁴⁴ Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu,

⁴⁵ I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj;

⁴⁶ I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili.

⁴⁷ Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom!

⁴⁸ Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!