Psalmi 10 - Sveta Biblija

¹ Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja?

² S oholosti bezbožnikove muèe se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici.

³ Jer se bezbožnik dièi željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje.

⁴ Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: “on ne vidi.” Nema Boga u mislima njegovijem.

⁵ Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neæe ni da gleda.

⁶ U srcu svojem veli: neæu posrnuti; zlo neæe doæi nigda.

⁷ Usta su mu puna nevaljalijeh rijeèi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao.

⁸ Sjedi u zasjedi iza kuæe; u potaji ubija pravoga; oèi njegove vrebaju ubogoga.

⁹ Sjedi u potaji kao lav u peæini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju.

¹⁰ Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove.

¹¹ Kaže u srcu svome: “Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neæe vidjeti nigda.”

¹² Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh.

¹³ Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreæi u srcu svom da ti neæeš vidjeti?

¹⁴ Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoænik.

¹⁵ Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne naðe bezbožnost njegova.

¹⁶ Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove.

¹⁷ Gospode! ti èuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje,

¹⁸ Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti èovjeka sa zemlje.