Проповедник 10 - Sveta Biblija

¹ Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi.

² Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane.

³ Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman.

⁴ Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe.

⁵ Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca:

⁶ Ludost se posaðuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu.

⁷ Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge.

⁸ Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija.

⁹ Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih.

¹⁰ Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti.

¹¹ Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè.

¹² Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.

¹³ Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje.

¹⁴ Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti?

¹⁵ Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi.

¹⁶ Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu!

¹⁷ Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.

¹⁸ S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa.

¹⁹ Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve.

²⁰ Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè.