Mateju 5 - Sveta Biblija

¹ A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi.

² I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi:

³ Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko;

⁴ Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti;

⁵ Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju;

⁶ Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi;

⁷ Blago milostivima, jer æe biti pomilovani;

⁸ Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti;

⁹ Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati;

¹⁰ Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko.

¹¹ Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi.

¹² Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.

¹³ Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, èim æe se osoliti? Ona veæ neæe biti ni za što, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze.

¹⁴ Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.

¹⁵ Niti se užiže svijeæa i meæe pod sud nego na svijeænjak, te svijetli svima koji su u kuæi.

¹⁶ Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.

¹⁷ Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim.

¹⁸ Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neæe nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši.

¹⁹ Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauèi tako ljude, najmanji nazvaæe se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauèi, taj æe se veliki nazvati u carstvu nebeskome.

²⁰ Jer vam kažem da ako ne bude veæa pravda vaša nego književnika i fariseja, neæete uæi u carstvo nebesko.

²¹ Èuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biæe kriv sudu.

²² A ja vam kažem da æe svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reèe bratu svojemu: raka! biæe kriv skupštini; a ko reèe: budalo! biæe kriv paklu ognjenom.

²³ Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te,

²⁴ Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda doði i prinesi dar svoj.

²⁵ Miri se sa suparnikom svojijem brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne vrgnu.

²⁶ Zaista ti kažem: neæeš iziæi odande dok ne daš do pošljednjega dinara.

²⁷ Èuli ste kako je kazano starima: ne èini preljube.

²⁸ A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, veæ je uèinio preljubu u srcu svojemu.

²⁹ A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao.

³⁰ I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao.

³¹ Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu.

³² A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te èini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu èini.

³³ Još ste èuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo.

³⁴ A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij;

³⁵ Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara.

³⁶ Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne bijele ili crne uèiniti.

³⁷ Dakle neka bude vaša rijeè: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je.

³⁸ Èuli ste da je kazano: oko za oko, i zub za zub.

³⁹ A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi;

⁴⁰ I koji hoæe da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu.

⁴¹ I ako te potjera ko jedan sahat, idi s njime dva.

⁴² Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoæe da mu uzajmiš, ne odreci mu.

⁴³ Èuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega.

⁴⁴ A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, èinite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone;

⁴⁵ Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.

⁴⁶ Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne èine li to i carinici?

⁴⁷ I ako Boga nazivate samo svojoj braæi, šta odviše èinite? Ne èine li tako i neznabošci?

⁴⁸ Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski.