Mateju 27 - Sveta Biblija

¹ A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube.

² I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.

³ Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama

⁴ Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti.

⁵ I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi.

⁶ A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.

⁷ Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima.

⁸ Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.

⁹ Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi;

¹⁰ I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod.

¹¹ A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš.

¹² I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori.

¹³ Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe?

¹⁴ I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo.

¹⁵ A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe.

¹⁶ A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu.

¹⁷ I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista?

¹⁸ Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.

¹⁹ A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.

²⁰ A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.

²¹ A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.

²² Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne.

²³ Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne.

²⁴ A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti.

²⁵ I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu.

²⁶ Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.

²⁷ Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika.

²⁸ I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu.

²⁹ I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski!

³⁰ I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi.

³¹ I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.

³² I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.

³³ I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,

³⁴ Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije.

³⁵ A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;

³⁶ I sjeðahu ondje te ga èuvahu.

³⁷ I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski.

³⁸ Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane.

³⁹ A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima,

⁴⁰ I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta.

⁴¹ A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu:

⁴² Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati.

⁴³ On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.

⁴⁴ Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.

⁴⁵ A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.

⁴⁶ A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?

⁴⁷ A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju.

⁴⁸ I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše.

⁴⁹ A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože.

⁵⁰ A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu.

⁵¹ I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;

⁵² I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;

⁵³ I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

⁵⁴ A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij.

⁵⁵ I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu.

⁵⁶ Meðu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh.

⁵⁷ A kad bi uveèe, doðe èovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takoðer bio uèenik Isusov.

⁵⁸ Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.

⁵⁹ I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno èisto;

⁶⁰ I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide.

⁶¹ A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeðahu prema grobu.

⁶² Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenièki i fariseji kod Pilata,

⁶³ I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaæu.

⁶⁴ Zato zapovjedi da se utvrdi grob do treæega dana da ne doðu kako uèenici njegovi noæu i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biæe pošljednja prijevara gora od prve.

⁶⁵ Reèe im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate.

⁶⁶ A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapeèatiše kamen.