Marko 5 - Sveta Biblija

¹ I doðoše preko mora u okolinu Gadarinsku.

² I kad iziðe iz laðe, odmah ga srete èovjek s duhom neèistijem,

³ Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama;

⁴ Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti.

⁵ I jednako dan i noæ bavljaše se u grobovima i u gorama vièuæi i bijuæi se kamenjem.

⁶ A kad vidje Isusa izdaleka, poteèe i pokloni mu se.

⁷ I povikavši iza glasa reèe: šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me.

⁸ Jer mu govoraše: iziði, duše neèisti, iz èovjeka.

⁹ I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo.

¹⁰ I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline.

¹¹ A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja.

¹² I moliše ga svi ðavoli govoreæi: pošlji nas u svinje da u njih uðemo.

¹³ I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi neèisti uðoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i potopiše se u moru.

¹⁴ A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziðoše ljudi da vide šta je bilo.

¹⁵ I doðoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obuèen i pametan; i uplašiše se.

¹⁶ A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja.

¹⁷ I poèeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva.

¹⁸ I kad uðe u laðu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim.

¹⁹ A Isus ne dade mu, veæ mu reèe: idi kuæi svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod uèini, i kako te pomilova.

²⁰ I otide i poèe pripovijedati u Deset Gradova šta mu uèini Isus; i svi se divljahu.

²¹ I kad prijeðe Isus u laði opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora.

²² I gle, doðe jedan od starješina zbornièkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.

²³ I moljaše ga vrlo govoreæi: kæi je moja na smrti; da doðeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi.

²⁴ I poðe s njim; i za njim iðaše naroda mnogo i turkahu ga.

²⁵ I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi

²⁶ I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore naèinili,

²⁷ Kad je èula za Isusa, doðe u narodu sastrag, i dotaèe se haljine njegove.

²⁸ Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviæu.

²⁹ I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.

³⁰ I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziðe iz njega, i obazrevši se na narod reèe: ko se to dotaèe mojijeh haljina?

³¹ I rekoše mu uèenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotaèe mene?

³² I on se obziraše da vidi onu koja to uèini.

³³ A žena uplašivši se drktaše, i znajuæi što joj se dogodi, doðe i kleèe pred njim, i kaza mu svu istinu.

³⁴ A on reèe joj: kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.

³⁵ Još on govoraše, a doðoše od starješine zbornièkoga govoreæi: kæi tvoja umrije; šta veæ trudiš uèitelja?

³⁶ A Isus odmah èuvši rijeè što rekoše reèe starješini: ne boj se, samo vjeruj.

³⁷ I ne dade za sobom iæi nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva.

³⁸ I doðe u kuæu starješine zbornièkoga, i vidje vrevu i plaè i jauk veliki.

³⁹ I ušavši reèe im: šta ste uzavreli te plaèete? Djevojka nije umrla, nego spava.

⁴⁰ I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojèina i mater i koji bijahu s njim, i uðe gdje ležaše djevojka.

⁴¹ I uzevši djevojku za ruku reèe joj: Talita kumi, koje znaèi: djevojko, tebi govorim, ustani.

⁴² I odmah usta djevojka i hoðaše; a bješe od dvanaest godina. I zaèudiše se èudom velikijem.

⁴³ I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reèe: podajte joj nek jede.