Marko 3 - Sveta Biblija

¹ I uðe opet u zbornicu, i ondje bješe èovjek sa suhom rukom.

² I motrahu za njim neæe li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.

³ I reèe èovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu.

⁴ I reèe im: valja li u subotu dobro èiniti ili zlo èiniti? dušu održati, ili pogubiti? A oni muèahu.

⁵ I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga.

⁶ I izišavši fariseji odmah uèiniše za njega vijeæu s Irodovcima kako bi ga pogubili.

⁷ A Isus otide s uèenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje;

⁸ I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko èuvši šta on èini doðe k njemu.

⁹ I reèe uèenicima svojijem da bude laða u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosaðuje.

¹⁰ Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu.

¹¹ I dusi neèisti kad ga viðahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreæi: ti si sin Božij.

¹² I mnogo im prijeæaše da ga ne prokažu.

¹³ I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu.

¹⁴ I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju,

¹⁵ I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole:

¹⁶ Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar;

¹⁷ I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi;

¹⁸ I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita,

¹⁹ I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.

²⁰ I doðoše u kuæu, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti.

²¹ I èuvši to rod njegov iziðoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.

²² A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoæu kneza ðavolskoga izgoni ðavole.

²³ I dozvavši ih govoraše im u prièama: kako može sotona sotonu izgoniti?

²⁴ I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono;

²⁵ I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj;

²⁶ I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego æe propasti.

²⁷ Niko ne može pokuæstvo jakoga, ušavši u kuæu njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda æe kuæu njegovu oplijeniti.

²⁸ Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiæe se sinovima èovjeèijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila:

²⁹ A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vjeènome sudu.

³⁰ Jer govorahu: u njemu je neèisti duh.

³¹ I doðe mati njegova i braæa njegova, i stojeæi napolju poslaše k njemu da ga zovu.

³² I sjeðaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te.

³³ I odgovori im govoreæi: ko je mati moja ili braæa moja?

³⁴ I pogledavši oko sebe na narod koji sjeðaše reèe: evo mati moja i braæa moja.

³⁵ Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.