Marko 10 - Sveta Biblija

¹ I ustavši odande doðe u okoline Judejske preko Jordana, i steèe se opet narod k njemu; i kao što obièaj imaše, opet ih uèaše.

² I pristupivši fariseji upitaše ga kušajuæi: može li èovjek pustiti ženu?

³ A on odgovarajuæi reèe im: šta vam zapovijeda Mojsije?

⁴ A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.

⁵ I odgovarajuæi Isus reèe im: po tvrði vašega srca napisa vam on zapovijest ovu.

⁶ A u poèetku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog.

⁷ Zato ostavi èovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj,

⁸ I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo.

⁹ A što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja.

¹⁰ I u kuæi opet zapitaše ga za to uèenici njegovi.

¹¹ I reèe im: koji pusti ženu i oženi se drugom, èini preljubu na njoj.

¹² I ako žena ostavi muža svojega i poðe za drugoga, èini preljubu.

¹³ I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a uèenici branjahu onima što ih donošahu.

¹⁴ A Isus vidjevši rasrdi se i reèe im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.

¹⁵ Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega.

¹⁶ I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.

¹⁷ I kad iziðe na put, pritrèa neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: uèitelju blagi! šta mi treba èiniti da dobijem život vjeèni?

¹⁸ A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.

¹⁹ Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; ne èini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.

²⁰ A on odgovarajuæi reèe mu: uèitelju! sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje.

²¹ A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reèe mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i doði te hajde za mnom uzevši krst.

²² A on posta zlovoljan od ove rijeèi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.

²³ I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko!

²⁴ A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije!

²⁵ Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije.

²⁶ A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti?

²⁷ A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu.

²⁸ A Petar mu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo.

²⁹ A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi,

³⁰ A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni.

³¹ Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi.

³² A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega:

³³ Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij predaæe se glavarima sveštenièkijem i književnicima i osudiæe ga na smrt, i predaæe ga neznabošcima;

³⁴ I narugaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe.

³⁵ I pred njega doðoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreæi: uèitelju! hoæemo da nam uèiniš za što æemo te moliti.

³⁶ A on reèe: što hoæete da vam uèinim?

³⁷ A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.

³⁸ A Isus im reèe: ne znate šta ištete: možete li piti èašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim?

³⁹ A oni mu rekoše: možemo. A Isus reèe im: èašu dakle koju ja pijem ispiæete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstiæete se;

⁴⁰ Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.

⁴¹ I èuvši to desetorica poèeše se srditi na Jakova i na Jovana.

⁴² A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.

⁴³ Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi.

⁴⁴ I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga.

⁴⁵ Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.

⁴⁶ I doðoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i uèenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeðaše kraj puta i prošaše.

⁴⁷ I èuvši da je to Isus Nazareæanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me!

⁴⁸ I prijeæahu mu mnogi da uæuti, a on još veæma vikaše: sine Davidov! pomiluj me!

⁴⁹ I stavši Isus reèe da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreæi mu: ne boj se; ustani, zove te.

⁵⁰ A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i doðe k Isusu.

⁵¹ I odgovarajuæi reèe mu Isus: šta æeš da ti uèinim? A slijepi reèe mu: Ravuni! da progledam.

⁵² A Isus reèe mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.