Marko 1 - Sveta Biblija

¹ Poèetak jevanðelja Isusa Hrista sina Božijega.

² Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom.

³ Glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove.

⁴ Pojavi se Jovan krsteæi u pustinji, i propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.

⁵ I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršæavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje.

⁶ A Jovan bijaše obuèen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeðaše skakavce i med divlji.

⁷ I propovijedaše govoreæi: ide za mnom jaèi od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obuæi njegovoj.

⁸ Ja vas kršæavam vodom, a on æe vas krstiti Duhom svetijem.

⁹ I u to vrijeme doðe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu,

¹⁰ I odmah izlazeæi iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siðe na nj.

¹¹ I glas doðe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.

¹² I odmah Duh izvede ga u pustinju.

¹³ I bi ondje u pustinji dana èetrdeset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anðeli služahu mu.

¹⁴ A pošto predadoše Jovana, doðe Isus u Galileju propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu

¹⁵ I govoreæi: iziðe vrijeme i približi se carstvo Božije; pokajte se i vjerujte jevanðelje.

¹⁶ I hodeæi pokraj mora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari.

¹⁷ I reèe im Isus: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem.

¹⁸ I odmah ostavivši mreže svoje poðoše za njim.

¹⁹ I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u laði krpljahu mreže;

²⁰ I odmah pozva ih; i ostavivši oca svojega Zevedeja u laði s najamnicima poðoše za njim.

²¹ I doðoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu uèaše.

²² I divljahu se nauci njegovoj; jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici.

²³ I bijaše u zbornici njihovoj èovjek s duhom neèistijem, i povika

²⁴ Govoreæi: proði se, što je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij.

²⁵ I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega.

²⁶ I strese ga duh neèisti, i povika iza glasa, i iziðe iz njega.

²⁷ I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugoga govoreæi: šta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovima neèistijem zapovijeda, i slušaju ga?

²⁸ I otide glas o njemu odmah po svoj okolini Galilejskoj,

²⁹ I odmah izišavši iz zbornice doðoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom.

³⁰ A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju.

³¹ I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im.

³² A kad bi pred veèe, pošto sunce zaðe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne.

³³ I sav grad bijaše se sabrao k vratima.

³⁴ I iscijeli mnoge bolesnike od razliènijeh bolesti, i ðavole mnoge istjera, i ne dadijaše ðavolima da kazuju da ga poznavahu.

³⁵ A ujutru vrlo rano ustavši iziðe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu.

³⁶ I za njim potrèaše Simon i koji bijahu s njim.

³⁷ I našavši ga rekoše mu: traže te svi.

³⁸ I reèe im: hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovjedim: jer sam ja na to došao.

³⁹ I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i ðavole izgoni.

⁴⁰ I doðe k njemu gubavac moleæi ga i na koljenima kleèeæi pred njim i reèe mu: ako hoæeš, možeš me oèistiti.

⁴¹ A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reèe mu: hoæu, oèisti se.

⁴² I tek što mu to reèe, a guba otide s njega, i osta èist.

⁴³ I zaprijetivši mu odmah istjera ga,

⁴⁴ I reèe mu: gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za oèišæenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima.

⁴⁵ A on izišavši poèe mnogo propovijedati i kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad uæi, nego bijaše napolju u pustijem mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.