Luka 20 - Sveta Biblija

¹ I kad on u jedan od onijeh dana uèaše narod u crkvi i propovijedaše jevanðelje, doðoše glavari sveštenièki i književnici sa starješinama,

² I rekoše mu govoreæi: kaži nam kakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti je dao vlast tu?

³ A on odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažite mi:

⁴ Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi?

⁵ A oni pomišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo s neba, reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste?

⁶ Ako li reèemo: od ljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok.

⁷ I odgovoriše: ne znamo otkuda.

⁸ A Isus im reèe: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.

⁹ A narodu poèe kazivati prièu ovu: jedan èovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena.

¹⁰ I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna.

¹¹ I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiše i osramotivši poslaše prazna.

¹² I posla opet treæega; a oni i onoga raniše, i istjeraše.

¹³ Onda reèe gospodar od vinograda: šta æu èiniti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega.

¹⁴ A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreæi: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje.

¹⁵ I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta æe dakle uèiniti njima gospodar od vinograda?

¹⁶ Doæi æe i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: ne dao Bog!

¹⁷ A on pogledavši na njih reèe: šta znaèi dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla?

¹⁸ Svaki koji padne na taj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga.

¹⁹ I gledahu glavari sveštenièki i književnici u onaj èas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu prièu kaza.

²⁰ I pažahu na njega, i poslaše vrebaèe, koji se graðahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj.

²¹ I upitaše ga govoreæi: uèitelju! znamo da pravo govoriš i uèiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista uèiš putu Božijemu:

²² Treba li nam æesaru davati haraè, ili ne?

²³ A on razumjevši njihovo lukavstvo reèe im: šta me kušate?

²⁴ Pokažite mi dinar; èij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuæi rekoše: æesarev.

²⁵ A on im reèe: podajte dakle što je æesarevo æesaru, a što je Božije Bogu.

²⁶ I ne mogoše rijeèi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše.

²⁷ A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga

²⁸ Govoreæi: uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu.

²⁹ Bijaše sedam braæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece;

³⁰ I uze drugi ženu, i on umrije bez djece;

³¹ I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe;

³² A poslije sviju umrije i žena.

³³ O vaskrseniju dakle koga æe od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena.

³⁴ I odgovarajuæi Isus reèe im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju;

³⁵ A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe se ženiti ni udavati;

³⁶ Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija.

³⁷ A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva.

³⁸ A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi.

³⁹ A neki od književnika odgovarajuæi rekoše: uèitelju! dobro si kazao.

⁴⁰ I veæ ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reèe:

⁴¹ Kako govore da je Hristos sin Davidov?

⁴² Kad sam David govori u psaltiru: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane,

⁴³ Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.

⁴⁴ David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?

⁴⁵ A kad sav narod slušaše, reèe uèenicima svojijem:

⁴⁶ Èuvajte se od književnika, koji hoæe da idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama;

⁴⁷ Koji jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe još veæma biti osuðeni.