Luka 15 - Sveta Biblija

¹ I približavahu se k njemu svi carinici i grješnici da ga èuju.

² I vikahu na njega fariseji i književnici govoreæi: ovaj prima grješnike i jede s njima.

³ A on im kaza prièu ovu govoreæi:

⁴ Koji èovjek od vas imajuæi sto ovaca i izgubivši jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne naðe?

⁵ I našavši digne je na ramo svoje radujuæi se,

⁶ I došavši kuæi sazove prijatelje i susjede govoreæi im: radujte se sa mnom: ja naðoh svoju ovcu izgubljenu.

⁷ Kažem vam da æe tako biti veæa radost na nebu za jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.

⁸ Ili koja žena imajuæi deset dinara, ako izgubi jedan dinar, ne zapali svijeæe, i ne pomete kuæe, i ne traži dobro dok ne naðe?

⁹ I našavši sazove drugarice i susjede govoreæi: radujte se sa mnom: ja naðoh dinar izgubljeni.

¹⁰ Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje.

¹¹ I reèe: jedan èovjek imaše dva sina,

¹² I reèe mlaði od njih ocu: oèe! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje.

¹³ I potom do nekoliko dana pokupi mlaði sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje živeæi besputno.

¹⁴ A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se naðe u nevolji.

¹⁵ I otišavši pribi se kod jednoga èovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da èuva svinje.

¹⁶ I željaše napuniti trbuh svoj rošèiæima koje svinje jeðahu, i niko mu ih ne davaše.

¹⁷ A kad doðe k sebi, reèe: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi!

¹⁸ Ustaæu i idem ocu svojemu, pa æu mu reæi: oèe! sagriješih nebu i tebi,

¹⁹ I veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika.

²⁰ I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrèavši zagrli ga i cjeliva ga.

²¹ A sin mu reèe: oèe, sagriješih nebu i tebi, i veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj.

²² A otac reèe slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuæu na noge.

²³ I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo.

²⁴ Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i naðe se. I stadoše se veseliti.

²⁵ A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeæi kad se približi kuæi èu pjevanje i podvikivanje.

²⁶ I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to?

²⁷ A on mu reèe: brat tvoj doðe; i otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio.

²⁸ A on se rasrdi i ne šæadijaše da uðe. Tada iziðe otac njegov i moljaše ga.

²⁹ A on odgovarajuæi reèe ocu: eto te služim toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojijem društvom;

³⁰ A kad doðe taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno.

³¹ A on mu reèe: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje.

³² Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživlje; i izgubljen bješe i naðe se.