Luka 1 - Sveta Biblija

¹ Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama,

² Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše:

³ Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile,

⁴ Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio.

⁵ U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta.

⁶ A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.

⁷ I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari.

⁸ I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,

⁹ Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi.

¹⁰ I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja.

¹¹ A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.

¹² I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj.

¹³ A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan.

¹⁴ I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju.

¹⁵ Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;

¹⁶ I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;

¹⁷ I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.

¹⁸ I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.

¹⁹ I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.

²⁰ I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme.

²¹ I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi.

²² A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.

²³ I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj.

²⁴ A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi:

²⁵ Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima.

²⁶ A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret

²⁷ K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.

²⁸ I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.

²⁹ A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?

³⁰ I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.

³¹ I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus.

³² On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;

³³ I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja.

³⁴ A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?

³⁵ I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.

³⁶ I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.

³⁷ Jer u Boga sve je moguæe što reèe.

³⁸ A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.

³⁹ A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.

⁴⁰ I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.

⁴¹ I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,

⁴² I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.

⁴³ I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?

⁴⁴ Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.

⁴⁵ I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.

⁴⁶ I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;

⁴⁷ I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,

⁴⁸ Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;

⁴⁹ Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;

⁵⁰ I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.

⁵¹ Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.

⁵² Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene.

⁵³ Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.

⁵⁴ Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;

⁵⁵ Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka.

⁵⁶ Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.

⁵⁷ A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina.

⁵⁸ I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.

⁵⁹ I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.

⁶⁰ I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan.

⁶¹ I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.

⁶² I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.

⁶³ I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.

⁶⁴ I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.

⁶⁵ I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj.

⁶⁶ I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.

⁶⁷ I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi:

⁶⁸ Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,

⁶⁹ I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,

⁷⁰ Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka

⁷¹ Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;

⁷² Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,

⁷³ Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati

⁷⁴ Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,

⁷⁵ I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.

⁷⁶ I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put;

⁷⁷ Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh,

⁷⁸ Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine;

⁷⁹ Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira.

⁸⁰ A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.