Jovanu 4 - Sveta Biblija

¹ Kad razumje dakle Gospod da su èuli fariseji da Isus više uèenika dobija i kršæava nego Jovan

² Isus pak sam ne kršæavaše nego uèenici njegovi

³ Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.

⁴ A valjalo mu je proæi kroz Samariju.

⁵ Tako doðe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu.

⁶ A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeðaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata.

⁷ Doðe žena Samarjanka da zahvati vode; reèe joj Isus: daj mi da pijem.

⁸ Jer uèenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.)

⁹ Reèe mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin buduæi, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima.

¹⁰ Odgovori Isus i reèe joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu.

¹¹ Reèe mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš èim, a studenac je dubok; odakle æeš dakle uzeti vodu živu?

¹² Eda li si ti veæi od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?

¹³ Odgovori Isus i reèe joj: svaki koji pije od ove vode opet æe ožednjeti;

¹⁴ A koji pije od vode koju æu mu ja dati neæe ožednjeti dovijeka; nego voda što æu mu ja dati biæe u njemu izvor vode koja teèe u život vjeèni.

¹⁵ Reèe mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu.

¹⁶ Reèe joj Isus: idi zovni muža svojega, i doði ovamo.

¹⁷ Odgovori žena i reèe mu: nemam muža. Reèe joj Isus: dobro si kazala: nemam muža;

¹⁸ Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.

¹⁹ Reèe mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok.

²⁰ Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti.

²¹ Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se neæete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu.

²² Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja.

²³ Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca.

²⁴ Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.

²⁵ Reèe mu žena: znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad on doðe kazaæe nam sve.

²⁶ Reèe joj Isus: ja sam koji s tobom govorim.

²⁷ I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom?

²⁸ A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima:

²⁹ Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos?

³⁰ Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu.

³¹ A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi.

³² A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.

³³ Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede?

³⁴ A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.

³⁵ Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu.

³⁶ I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;

³⁷ Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.

³⁸ Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste.

³⁹ I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila.

⁴⁰ Kad doðoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.

⁴¹ I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu.

⁴² A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami èusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.

⁴³ A poslije dva dana iziðe odande, i otide u Galileju:

⁴⁴ Jer sam Isus svjedoèaše da prorok na svojoj postojbini nema èasti.

⁴⁵ A kad doðe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što uèini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik.

⁴⁶ Doðe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev èovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu.

⁴⁷ Ovaj èuvši da Isus doðe iz Judeje u Galileju, doðe k njemu i moljaše ga da siðe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti.

⁴⁸ I reèe mu Isus: ako ne vidite znaka i èudesa, ne vjerujete.

⁴⁹ Reèe mu carev èovjek: Gospode! siði dok nije umrlo dijete moje.

⁵⁰ Reèe mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus, i poðe.

⁵¹ I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreæi: sin je tvoj zdrav.

⁵² Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juèe u sedmom sahatu pusti ga groznica.

⁵³ Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reèe Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuæa njegova.

⁵⁴ Ovo opet drugo èudo uèini Isus kad doðe iz Judeje u Galileju.