Jovanu 2 - Sveta Biblija

¹ I u treæi dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.

² A pozvan bješe i Isus i uèenici njegovi na svadbu.

³ I kad nesta vina, reèe mati Isusova njemu: nemaju vina.

⁴ Isus joj reèe: što je meni do tebe ženo? Još nije došao moj èas.

⁵ Reèe mati njegova slugama: što god vam reèe uèinite.

⁶ A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po obièaju Jevrejskoga èišæenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra.

⁷ Reèe im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha.

⁸ I reèe im: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše.

⁹ A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu zovnu kum ženika,

¹⁰ I reèe mu: svaki èovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rðavije; a ti si èuvao dobro vino doslije.

¹¹ Ovo uèini Isus poèetak èudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i uèenici njegovi vjerovaše ga.

¹² Potom siðe u Kapernaum, on i mati njegova, i braæa njegova, i uèenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana.

¹³ I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziðe Isus u Jerusalim.

¹⁴ I naðe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu.

¹⁵ I naèinivši biè od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjaèima prosu novce i stolove ispremeta;

¹⁶ I reèe onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne èinite od doma oca mojega doma trgovaèkoga.

¹⁷ A uèenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuæu tvoju izjede me.

¹⁸ A Jevreji odgovarajuæi rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš èiniti?

¹⁹ Isus odgovori i reèe im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana æu je podignuti.

²⁰ A Jevreji rekoše: èetrdeset i šest godina graðena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš?

²¹ A on govoraše za crkvu tijela svojega.

²² A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se uèenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i rijeèi koju reèe Isus.

²³ A kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videæi èudesa njegova koja èinjaše.

²⁴ Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše,

²⁵ I ne trebaše mu da ko svjedoèi za èovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u èovjeku.