Изреке 9 - Sveta Biblija

¹ Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova;

² Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj.

³ Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih:

⁴ Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli:

⁵ Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila.

⁶ Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma.

⁷ Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug.

⁸ Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te.

⁹ Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više.

¹⁰ Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum.

¹¹ Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu.

¹² Ako budeš mudar, sebi æeš biti mudar; ako li budeš potsmjevaè, sam æeš tegliti.

¹³ Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna;

¹⁴ I sjedi na vratima od kuæe svoje na stolici, na visinama gradskim,

¹⁵ Te vièe one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem:

¹⁶ Ko je lud? neka se uvrati ovamo. I bezumnome govori:

¹⁷ Voda je kradena slatka, i hljeb je sakriven ugodan.

¹⁸ A on ne zna da su ondje mrtvaci i u dubokom grobu da su zvanice njezine.