Изреке 19 - Sveta Biblija

¹ Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman.

² Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotièe se.

³ Ludost èovjeèija prevraæa put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.

⁴ Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.

⁵ Lažan svjedok neæe ostati bez kara, i ko govori laž, neæe uteæi.

⁶ Mnogi ugaðaju knezu, i svak je prijatelj èovjeku podatljivu.

⁷ Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; vièe za njima, ali ih nema.

⁸ Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naæi æe dobro.

⁹ Svjedok lažan neæe ostati bez kara, i ko govori laž, poginuæe.

¹⁰ Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.

¹¹ Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu.

¹² Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.

¹³ Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.

¹⁴ Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.

¹⁵ Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe.

¹⁶ Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe.

¹⁷ Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo.

¹⁸ Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.

¹⁹ Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj.

²⁰ Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.

²¹ Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati.

²² Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža.

²³ Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.

²⁴ Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.

²⁵ Udri potsmjevaèa da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.

²⁶ Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater.

²⁷ Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od rijeèi razumnijeh.

²⁸ Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnièka proždiru nepravdu.

²⁹ Gotovi su potsmjevaèima sudovi i bezumnicima boj na leða.