Изреке 14 - Sveta Biblija

¹ Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava.

² Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga.

³ U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova.

⁴ Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske.

⁵ Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž.

⁶ Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi.

⁷ Idi od èovjeka bezumna, jer neæeš èuti pametne rijeèi.

⁸ Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara.

⁹ Bezumnima je šala grijeh, a meðu pravednima je dobra volja.

¹⁰ Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi.

¹¹ Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe.

¹² Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.

¹³ I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost.

¹⁴ Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar.

¹⁵ Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.

¹⁶ Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.

¹⁷ Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak.

¹⁸ Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem.

¹⁹ Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga.

²⁰ Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja.

²¹ Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu.

²² Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro.

²³ U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo.

²⁴ Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.

²⁵ Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru.

²⁶ U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište.

²⁷ Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh.

²⁸ U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.

²⁹ Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.

³⁰ Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.

³¹ Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.

³² Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti.

³³ Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se.

³⁴ Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima.

³⁵ Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.