4. Mojsijeva 10 - Sveta Biblija

¹ Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi:

² Naèini sebi dvije trube od srebra, kovane da budu; njima æeš sazivati zbor i zapovijedati da polazi vojska.

³ Kad obje zatrube, tada neka se skuplja k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka.

⁴ A kad jedna zatrubi, tada neka se skupljaju k tebi knezovi, glavari od tisuæa Izrailjevijeh.

⁵ A kad zatrubite potresajuæi, tada neka se kreæe oko koji leži prema istoku.

⁶ A kad zatrubite drugi put potresajuæi, onda neka se kreæe oko koji je prema jugu; potresajuæi neka se trubi kad treba da poðu.

⁷ A kad sazivate zbor, trubite, ali ne potresajuæi.

⁸ A neka trube u trube sinovi Aronovi sveštenici; to da vam je uredba vjeèna od koljena do koljena.

⁹ I kad poðete na vojsku u zemlji svojoj na neprijatelja koji udari na vas, trubite u trube potresajuæi; i Gospod Bog vaš opomenuæe vas se, i saèuvaæete se od neprijatelja svojih.

¹⁰ Tako i u dan veselja svojega i na praznike svoje i poèetke mjeseca svojih trubite u trube prinoseæi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, i biæe vam spomen pred Bogom vašim. Ja sam Gospod Bog vaš.

¹¹ I u dvadeseti dan drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svjedoèanstva.

¹² I poðoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj.

¹³ Tako poðoše prvi put, kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija.

¹⁴ I poðe naprijed zastava vojske sinova Judinijeh u èetama svojim; i nad vojskom njihovom bješe Nason sin Aminadavov;

¹⁵ A nad vojskom plemena sinova Isaharovijeh Natanailo sin Sogarov;

¹⁶ A nad vojskom plemena sinova Zavulonovijeh Elijav sin Helonov.

¹⁷ I složiše šator, pa poðoše sinovi Girsonovi i sinovi Merarijevi noseæi šator.

¹⁸ Potom poðe zastava vojske sinova Ruvimovijeh u èetama svojim, a nad njihovom vojskom bješe Elisur sin Sedijurov,

¹⁹ A nad vojskom plemena sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev,

²⁰ A nad vojskom plemena sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov.

²¹ I poðoše sinovi Katovi noseæi svetinju, da bi oni podigli šator dokle ovi doðu.

²² Potom poðe zastava vojske sinova Jefremovijeh u èetama svojim, a nad vojskom njihovom bješe Elisama sin Emijudov,

²³ A nad vojskom plemena sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov,

²⁴ A nad vojskom plemena sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev.

²⁵ Najposlije poðe zastava vojske sinova Danovijeh u èetama svojim, zadnja vojska, i nad vojskom njihovom bješe Ahijezer sin Amisadajev,

²⁶ A nad vojskom plemena sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov,

²⁷ A nad vojskom plemena sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov.

²⁸ Tijem redom poðoše sinovi Izrailjevi u èetama svojim, i tako iðahu.

²⁹ A Mojsije reèe Jovavu sinu Raguilovu Madijaninu, tastu svojemu: idemo na mjesto za koje reèe Gospod: vama æu ga dati. Hajde s nama, i dobro æemo ti uèiniti, jer je Gospod obeæao Izrailju mnogo dobra.

³⁰ A on mu reèe: neæu iæi, nego idem u svoju zemlju i u rod svoj.

³¹ A Mojsije reèe: nemoj nas ostaviti, jer znaš mjesta u pustinji gdje bismo mogli stajati, pa nam budi voð.

³² I ako poðeš s nama, kad doðe dobro koje æe nam uèiniti Gospod, uèiniæemo ti dobro.

³³ I tako poðoše od gore Gospodnje, i iðahu tri dana, i kovèeg zavjeta Gospodnjega iðaše pred njima tri dana tražeæi mjesto gdje bi poèinuli.

³⁴ I oblak Gospodnji bješe nad njima svaki dan kad polažahu s mjesta, gdje bijahu u okolu.

³⁵ I kad polažaše kovèeg, govoraše Mojsije: ustani Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka bježe ispred tebe koji mrze na te.

³⁶ A kad se ustavljaše, govoraše: uvrati se, Gospode, k mnoštvu tisuæa Izrailjevijeh.