1. Mojsijeva 21 - Sveta Biblija

¹ I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i uèini Gospod Sari kao što bješe kazao.

² Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod.

³ I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak.

⁴ I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog.

⁵ A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak.

⁶ A Sara reèe: Bog mi uèini smijeh; ko god èuje, smijaæe mi se.

⁷ I reèe: ko bi rekao Avramu da æe Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.

⁸ A kad dijete doraste da se odbije od sise, uèini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise.

⁹ I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se potsmijeva;

¹⁰ Pa reèe Avramu: otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neæe biti našljednik s mojim sinom, s Isakom.

¹¹ A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegova.

¹² Ali Bog reèe Avramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer æe ti se u Isaku sjeme prozvati.

¹³ Ali æu i od sina robinjina uèiniti narod, jer je tvoje sjeme.

¹⁴ I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leða, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Virsavskoj.

¹⁵ A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo,

¹⁶ Pa otide koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: da ne gledam kako æe umrijeti dijete. I sjedeæi prema njemu stade iza glasa plakati.

¹⁷ A Bog èu glas djetinji, i anðeo Božji viknu s neba Agaru, i reèe joj: što ti je, Agaro? ne boj se, jer Bog èu glas djetinji odande gdje je.

¹⁸ Ustani, digni dijete i uzmi ga u naruèje; jer æu od njega uèiniti velik narod.

¹⁹ I Bog joj otvori oèi, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete.

²⁰ I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji, i posta strijelac.

²¹ A življaše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje Misirske.

²² U to vrijeme reèe Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreæi: Bog je s tobom u svemu što radiš.

²³ Zakuni mi se sada Bogom da neæeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da æeš dobro onako kako sam ja tebi èinio i ti èiniti meni i zemlji u kojoj si došljak.

²⁴ A Avram reèe: hoæu se zakleti.

²⁵ Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove.

²⁶ A Avimeleh reèe: ne znam ko je to uèinio; niti mi ti kaza, niti èuh do danas.

²⁷ Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru meðu sobom.

²⁸ I Avram odluèi sedam jaganjaca iz stada.

²⁹ A Avimeleh reèe Avramu: šta æe ono sedam jaganjaca što si odluèio?

³⁰ A on odgovori: da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedoèanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.

³¹ Otuda se prozva ono mjesto Vir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica.

³² Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku.

³³ A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vjeènoga.

³⁴ I Avram življaše kao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena.