Zaharija 7 - Biblija Stari i Novi zavjet

Pravda i milost

¹ Gospodnja riječ dođe Zahariji četvrtog dana devetog mjeseca Kisleva, u četvrtoj godini kralja Darija.

² Narod Betela je u ono vrijeme poslao Sar-Esera, Regem-Meleka i njihove ljude da se mole licu Gospodnjem,

³ upitavši svećenike Gospodnjeg doma i vjerovjesnike: „Hoćemo li plakati petog mjeseca i postiti, onako kako smo to činili tolike godine?”

⁴ Tad mi dođe Gospodnja riječ:

⁵ „Upitaj narod cijele zemlje i sve svećenike: Kad ste postili i naricali zadnjih sedamdeset godina, u petom i sedmom mjesecu – da li ste postili za Me?

⁶ A kad jedete i pijete – zar ne jedete i ne pijete zbog vas samih?

⁷ Zar nisu ovo riječi koje je Gospod objavio kroz ranije vjerovjesnike kad je Jerusalem bio naseljen i kad je uživao blagostanje s gradovima koji ga okružuju, kad su jug i ravnice bili naseljeni?”

⁸ Gospodnja riječ dođe Zahariji:

⁹ „Ovako kaza Gospod nad vojskama: Sudite pravo, budite dobri i milostivi prema drugima,

¹⁰ nemojte tlačiti udovicu, tuđinca i jadnika, i neka niko od vas ne spletkari zlo u srcu svome.”

¹¹ No, vi niste htjeli slušati, i začepili ste uši njima da ne čuju.

¹² Njihova srca otvrdnuše kao dijamanti da ne čuju zakon i riječi koje je Gospod nad vojskama poslao duhom Svojim ranijim vjerovjesnicima.

¹³ „Onako kako sam ih zvao, a nisu htjeli čuti, tako sada oni zovu, a Ja ih neću čuti”, to je riječ Gospoda nad vojskama.

¹⁴ „Rasuo sam ih olujom među tuđe narode. Zato ona zemlja koju napustiše ostade pusta, i niko nije u nju dolazio ili tuda prolazio; zemlja blagostanja ostade pustinja.”