Zaharija 4 - Biblija Stari i Novi zavjet

Viđenje o zlatnom svijećnjaku

¹ Potom anđeo koji je ranije razgovarao sa mnom ponovo dođe, i probudi me kao čovjeka koji se budi iza sna.

² Tad me upita: „Šta vidiš?” A ja odgovorim: „Gle, vidim zlatni svijećnjak, a na vrhu posudu, sa sedam svijeća, i sedam lijevaka na svakoj svjetiljci s vrha.

³ A kraj njega vidim masline, jednu s desne strane posudice, a drugu s lijeve.”

⁴ Tad se obratim anđelu koji je razgovarao sa mnom: „Šta je ovo, gospodaru?”

⁵ A anđeo koji je razgovarao sa mnom odvrati: „Zar ne znaš šta je ovo?” A ja rekoh: „Doista ne znam, gospodaru”.

⁶ Tad on nastavi govoriti: „To je riječ Gospodnja upućena Zerubabelu: ‘Ne silom, niti snagom, već duhom Mojim’, tako kaza Gospod nad vojskama.

⁷ Šta si ti, o, silna goro? Pred Zerubabelom ćeš postati ravnica. On će prinijeti posljednji kamen uz uzvike: ‘Hvala! Hvala njemu!’”

⁸ Zatim mi dođe Gospodnja riječ:

⁹ „Zerubabelove ruke su udarile temelj ovom domu; one će ga i dovršiti. Tad ćeš spoznati da me Gospod nad vojskama poslao vama.

¹⁰ Jer će se radovati ko god je prezreo dan malih početaka, i vidjet će olovni visak u ruci Zerubabelovoj. Ovih sedam – to su oči Gospodnje razasute zemljom cijelom.”

¹¹ A ja upitam: „Kakve su ovo masline zdesna i slijeva od svijećnjaka?”

¹² I upitam ga po drugi put i kažem: „Šta su ove dvije grane masline koje su kraj zlatnih cijevi iz kojih teče zlatno ulje?”

¹³ On me upita: „Znaš li šta je ovo?” A ja odvratim: „Ne znam, gospodaru.”

¹⁴ Tad on reče: „To su dva pomazanika koji stoje pokraj Gospodara cijele zemlje.”