Zaharija 11 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Otvori svoje kapije, o Libanone, pusti da vatra proguta kedrove tvoje!

² Kukaj, o, čemprese, jer padoše kedrovi tvoji, slavna stabla propadoše! Jaučite, o, bašanski čempresi, jer oboriše gustu šumu!

³ Odjekuje kuknjava pastira, jer slava njihova propade! Odzvanja rika lavova, jer propade šikara jordanska!

⁴ Ovako kaza Gospod, Bog moj: „Budi pastir ovom stadu koje je određeno za klanje.

⁵ Kolju ih oni koji ih kupuju, i ostaju nekažnjeni, a oni koji ih prodaju viču: ‘Slava Gospodu, obogatio sam se!’. Njihovi pastiri nemaju milosti prema njima.

⁶ Ja se više neću smilovati zemlji ovoj.” To je riječ Gospodnja. „Gle, dat ću da svaki padne u šake susjeda svoga, i u ruke vlastitom kralju. Ovi će pogaziti zemlju, a Ja nikoga neću spasiti njihove ruke.”

⁷ Tako sam postao pastir stada kojeg trgovci ovcama odrediše za klanje. Tad uzmem dva štapa, jedan prozovem Naklonost, a drugom nadjenem ime Jedinstvo. Potom stanem čuvati ovce.

⁸ Za mjesec dana uništih tri pastira, ali ja sam bio nestrpljiv s njima, a i oni mene stadoše prezirati.

⁹ Tad rekoh: „Neću biti vaš pastir! Neka umre ono što je za smrt određeno. Neka bude uništeno ono što je za uništenje namijenjeno. Neka oni preostali požderu jedni druge!”

¹⁰ Zatim uzmem svoj štap Naklonost i slomim ga, poništivši savez koji sam sklopio sa svim narodima.

¹¹ Tako savez bi skršen toga dana, a trgovci ovcama koji su me posmatrali shvatiše da je to bila riječ Gospodnja.

¹² Tad im rekoh: „Ako vam se to čini pravo, onda mi dajte nadnice moje. A ako ne čini, zadržite ih.” Potom mi odmjere plaću: trideset srebrenih šekela.

¹³ Gospod mi tada kaza: „Baci ih lončaru – tu lijepu cijenu kojom me procijeniše.” Tako uzmem onih trideset šekela i bacim ih lončaru u dom Gospodnji.

¹⁴ Potom slomim drugi štap, Jedinstvo, i tako ukinem bratstvo između Jude i Izraela.

¹⁵ Gospod mi potom poruči: „Iznova navuci halje budalastog pastira.

¹⁶ Jer gle, u zemlji postavljam pastira koji ne mari za izgubljene ovce, koji ne skuplja one odlutale, ne liječi ranjene i ne tovi one zdrave, već samo ždere one pretile i čupa papke njihove.

¹⁷ Teško bezvrijednom pastiru, što ostavlja stado svoje! Neka mač sasječe ruku njegovu i probije oko desno! Neka mu cijela ruka uvehne, a desno oko posve ugasne!”