Tužaljke 5 - Biblija Stari i Novi zavjet

Peta tužaljka

¹ Sjeti se Gospode onog što nas snađe! Pogledaj i vidi sramotu našu!

² Baština naša je tuđincima pripala, kuće naše strancima.

³ Siročad postadosmo, bez oca; majke su naše udovice.

⁴ Vodu što pijemo novcem plaćamo, valja nam platiti drva naša.

⁵ Naši progonitelji su nam za vratom; i kad smo umorni ne daju nam mira.

⁶ Egiptu smo ruku pružili, i Asiriji, da bi hljeba dovoljno imali.

⁷ Očeva naših što grijeh činiše više nema; mi njihov grijeh moramo snositi.

⁸ Sluge nad nama vladaju, nema nikog da nas iz ruku njihovih oslobodi!

⁹ Hljeb svoj zarađujemo stavljajući život vlastiti na kocku.

¹⁰ Koža nam je crna kao peć užarena od ognja što nas glađu mori.

¹¹ Oskrnaviše žene na Sionu, djevice u gradovima judejskim.

¹² Ruke njihove knezove objesiše, starce više ne štovaše.

¹³ Mladići su žrvnjeve morali nositi, djeca padala pod teretom drva.

¹⁴ Starci su ostali daleko od kapija, mladići više liru ne sviraju.

¹⁵ Radost srca naših je nestala, naš ples se u tugu pretvori.

¹⁶ Pao je vijenac sa našeg čela, teško nama što smo griješili!

¹⁷ Zato nam se srce razboljelo, zato su oči naše mutne –

¹⁸ jer je Sion razrušen i nogama zgažen.

¹⁹ Ti, o Gospode, stoluješ dovijeka; prijestolje Tvoje opstaje od koljena do koljena!

²⁰ Zašto nas želiš dovijeka zaboravljati, napustiti u danima svim?

²¹ Vrati nas Sebi, o Gospode, obratit ćemo se; dane naše obnovi kao što nekoć bijahu!

²² Ili si nas zauvijek odbacio, i beskrajno se na nas srdiš?