Tužaljke 3 - Biblija Stari i Novi zavjetTreća tužaljka 1 Ja sam čovjek kojeg teško potišti bič srdžbe Njegove. 2 Mene je izopćio, poveo u tamu, a ne na svjetlo. 3 A sada protiv mene ponovo ruku podiže, dan svaki. 4 Pustio je da propadnu koža i meso moje, kosti je moje zdrobio. 5 Opkolio me jadom i otrovom. 6 Ostavio me u tami poput onih davno umrlih. 7 Zazidao me da ne mogu izaći okove moje otežao. 8 Čak i kada vičem, vapim, uši Svoje zatvara pred molitvom mojom. 9 Kamenom tesanim mi puteve zazidao, staze je sve moje iskrivio. 10 Vreba me poput medvjeda, poput lava u travi visokoj. 11 Staze je moje prepriječio i razderao me, srdžbom me Svojom teško ranio. 12 Luk je Svoj na me nategnuo i strijeli me kao metu odredio. 13 U slabine mi strijele zario, sinove svoga tobolca. 14 Ruglo sam narodu cijelom, čujem njihovu pjesmu rugalicu svakoga dana. 15 Gorčinom me zasitio, i pelinom napajao. 16 Pustio me da o kamen zube slomim, potlačio me u pepelu. 17 Zaista, duši si mojoj mir uzeo, sreću sam sasvim zaboravio. 18 I ja rekoh: „Snage životne mi nestalo i moje nade u Gospoda!” 19 Sjeti se lutanja mojih i jada, pelina i otrova ljutog! 20 Stalno mi duša na to misli gorko potištena! 21 Ali ovo želim u srcu držati, zbog ovoga ću se nadati. 22 Dokaz milosti Božije je da nismo potpuno razoreni, jer Njegova milost nije pri kraju. 23 Svakog je jutra nova, i vjernost je Tvoja silna! 24 „Gospod je dio moj!” veli duša moja, „zato Mu se želim nadati.” 25 Gospod je milostiv onima što Mu se nadaju, duši koja Ga traži. 26 Dobro je mirno čekati spasenje Gospodnje. 27 Dobro je za čovjeka jaram nositi u mladosti. 28 Neka sjedi usamljen i šutljiv kada mu ga On nametne! 29 Neka usta priljubi uz prašinu jer možda još ima nade. 30 Ako li ga neko udari, neka pruži obraz, neka se zasiti porugom! 31 Jer Gospod neće dovijeka odbacivati; 32 jer koga je rastužio, njemu se i smiluje u snazi milosti Svoje; 33 jer nerado On ponižava i jada sinove ljudske. 34 Kad svi sužnjevi zemlje jedne bivaju nogama gaženi, 35 kada se pravo čovjeka izvrće pred licem Uzvišenoga, 36 kada parnica čovjeku biva iskrivljena – zar da Gospod ne mari? 37 Ko je ikada išta rekao i da se zbilo a da Gospod nije naredio? 38 Zar iz usta Svevišnjega ne dolazi dobro i zlo? 39 Zašto se čovjek jada na kaznu zbog grijeha svojih? 40 Ispitajmo i kušajmo staze svoje da se Gospodu vratimo! 41 Srca svoja i ruke uzdignimo Gospodu na nebesima! 42 Jer prkosni i otpadnici smo bili; to nam nisi oprostio. 43 U srdžbi si se krio, gonio si nas, bez milosti pogubio. 44 Oblakom si se pokrivao, da nijedna molitva do Tebe ne stigne; 45 Načinio si od nas gadost prezrenu među narodima svim! 46 Svi neprijatelji naši na nas usta otvaraše. 47 Grozota i jame su nas spopale, pustoš i propast. 48 Potoci suza tekli su iz očiju mojih zbog propasti kćeri naroda moga. 49 Oko mi bez prestanka suzi i ne nalazi mira, 50 dok Gospod ne pogleda sa nebesa i ne vidi. 51 Gledanje samo mi bol zadaje, zbog svih kćeri grada moga. 52 Oni što me bez razloga mrze, gone me kao pticu; 53 U jami mi život oduzeše i bacaše kamenje na me. 54 Vode mi prekriše čelo; i tad viknuh: „Propao sam!” 55 Ali ja zazvah ime Tvoje, o Gospode, dolje iz dubine provalije. 56 Tada si začuo moj glas: „Ne zatvaraj uši pred jecajima mojim, uzvicima u pomoć!” 57 Približio si mi se u dan kada Te zazvah i rekao: „Ne plaši se!” 58 Vodio si, o Gospode, stvar duše moje; život si moj iskupio! 59 Vidio si, o Gospode, koliko me muče, Pravdu mi dosudi! 60 Vidio si osvetoljubivost njihovu, sve napade njihove na me. 61 O, Gospode, čuo si ruganje njihovo, sve njihove namjere protiv mene; 62 besjedu mojih neprijatelja i stalno brbljanje o meni. 63 Gle, bez obzira da li sjede ili stoje, podsmijeh sam njihov ja. 64 Dosudi im, o Gospode, po djelima ruku njihovih! 65 Učini da im srca otvrdnu; neka ih stigne Tvoje prokletstvo! 66 Tjeraj ih u bijesu Svome i istrijebi ih pod nebesima Svojim, Gospode! |
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini