Suci 5 - Biblija Stari i Novi zavjet

Pjesma Debore i Baraka

¹ Tad zapjevaju Debora i Barak, sin Abinoamov, ovu pjesmu:

² „Da su vođe poveli Izrael, i da se narod pokazao voljan, zato hvalite Gospoda!

³ Čujte kraljevi, počujte glavari! Hoću o Gospodu pjevati! Svirati Gospodu, Bogu Izraela.

⁴ O Gospode, kad si sa Seira pošao, kad si stigao sa područja edomskoga, tad se zatresla zemlja i nebo prokapa. Zaista, oblaci prolomiše vodama.

⁵ Planine su se tresle pred Gospodom, Sinaj je pred Gospodom drhtao, Bogom Izraela.

⁶ U vremenima Šamgara, sina Anatova, u vrijeme Jaele pusti bijahu putevi; i putnici tumarahu stranputicama.

⁷ Ne bijaše vođa u Izraelu, dok ja, Debora, ne ustadoh, dok se ne uspravih, jedna majka u Izraelu.

⁸ Izabraše sebi nove bogove, tad im rat pokuca na vrata, ali ne bijaše ni štita ni koplja, među četrdeset hiljada Izraelaca?

⁹ Srce je moje uz vođe Izraela, uz dobrovoljce među narodom. Slavite Gospoda!

¹⁰ Vi što jašete na bijelim magarcima, što na prekrivačima sjedite, i što putevima koračate; razmislite!

¹¹ Daleko od buke strijelaca, kraj pojilišta, tamo treba slaviti pravedna djela Gospodnja, pravičnosti Njegovog vođe u Izraelu! Tad će narod Gospodnji poći ka kapijama.

¹² Probudi se, ustani, Debora; probudi se, probudi i zapjevaj pjesmu! Pođi Barače, i vodi ih u ropstvo, sine Abinoamov!

¹³ Tad preostali glavari naroda siđoše, Gospod se sam spusti k meni među junacima.

¹⁴ Od Efrajima siđoše vođe, u ravnicu, slijedeći tebe Benjamine, usred plemena tvojih; od Makira dođoše zapovjednici, i od Zebulona oni što žezlo nose.

¹⁵ I plemići Jisakarovi stadoše uz Deboru; I Jisakar postade poput Baraka; Slijedio ga je neprekidno u dolini. Na Rubenovim potocima, padoše odluke teške.

¹⁶ Zašto si ostao među torovima da slušaš frulu kraj stada?

¹⁷ Gilead je ostao s onu stranu Jordana, i Dan, zašto je ostao kraj brodova? Ašer je sjedio kraj obale morske, I ostade miran kraj zaljeva svojih.

¹⁸ No Zebulon je narod, koji život svoj u smrt daje, i Naftali, na uzvisinama polja.

¹⁹ Kraljevi dođoše i zametnuše boj; tad se boriše kraljevi kanaanski kraj Tanaka, pored voda Megida – ne prigrabiše plijena srebrenoga.

²⁰ Uz njih se boriše i zvijezde nebeske, sa staza svojih vojuju protiv Sisera.

²¹ Potok Kišon ih odnese, prastari potok, potok Kišon. Dušo moja, koračaj snažno!

²² Tad silno odzvanjaše kopita, kopita konja njegovih u zaletu.

²³ ‘Proklinjite Meroz!’ poručuje anđeo Gospodnji, ‘Stanovnike njegove proklinjite dovijeka, jer ne dođoše da pomoć pruže Gospodu, u pomoć Gospodu protiv silnika!’

²⁴ Neka je najblaženija među ženama Jaela, žena Hebera, Kenijca, najblaženija između žena u šatorima.

²⁵ Potražio je vode, a dobio mlijeka; vrhnja mu je pružila Jaela u peharu plemićkom.

²⁶ Ruku je položila na kolac, a drugu pružila ka čekiću; udarila je Sisera, glavu mu razdrobila sljepoočnice probila.

²⁷ Pao je pred noge njene, kraj nogu se njenih srušio, tamo gdje pade i mrtav ostade.

²⁸ Kroz prozor je gledala, a majka je Siserina jadikovala kroz rešetke prozora: ‘Zašto mu kočija toliko kasni? Što se kotači okreću tako sporo?’

²⁹ A najmudrija plemkinja joj odgovara, zaista, sama sebi odgovor daje:

³⁰ ‘Zar nisu našli i podijelili plijen? Djevojku ili dvije po muškarcu, šarene haljine za Sisera? Plijen šareno izrađenih haljina, dvije šarene haljine za vratove sužnjeva?’

³¹ Tako moraju stradati svi neprijatelji Tvoji, o Gospode! Ali neka su oni koji Ga ljube poput sunca, poput sunca u punom sjaju!” I u zemlji je četrdeset godina vladao mir.