Suci 21 - Biblija Stari i Novi zavjet

Mirovni ugovor sa ostatkom plemena Benjamin

¹ I svi se Izraelci zakleše u Mispi govoreći: „Neka niko od nas ne daje svoju kćer kakvom Benjaminovcu za ženu!”

² I narod dođe u Betel i tamo do večeri ostane pred Bogom; i jaukali su i plakali,

³ govoreći: „O Gospode, Bože Izraela, što je ovo snašlo Izrael, da danas nedostaje jedno pleme?”

⁴ Ali rano ujutro narod pođe i podigne žrtvenik te žrtvuje paljenice i pomirnice.

⁵ I Izraelovi sinovi rekoše: „Koja plemena Izraela nisu došla u zbor pred Gospoda?” Jer je bila izrečena velika zakletva: „Ko ne dođe Gospodu u Mispu zasigurno će umrijeti!”

⁶ A Izraelovi sinovi se sažale nad svojim bratom Benjaminom pa rekoše: „Danas je jedno pleme otpalo od Izraela!

⁷ Kako ćemo pomoći onima što su ostali da se ožene? Zakleli smo se Gospodom da im nećemo davati naše kćeri za žene!”

⁸ Zato upitaše: „Ko to od Izraelovih plemena nije došao gore Gospodu u Mispu?” I gle, niko od Jabeša u Gileadu nije došao na zbor u logor.

⁹ Kad izbrojaše narod, gle, ne bijaše nijednog stanovnika iz Jabeša u Gileadu!

¹⁰ Tad zajednica pošalje dvanaest hiljada hrabrih muškaraca tamo i naloži im govoreći: „Otiđite i udarite oštricom svojih mačeva na Jabeš u Gileadu, pogubite i žene i djecu!”

¹¹ Ovo je zapovijed koju ćete učiniti: „Svakoga muškarca i svaku ženu koja je legla sa muškarcem ubijte!”

¹² I među stanovnicima Jabeša u Gileadu nađu četiri stotine djevica koje nisu nikada legle sa muškarcem i dovedoše ih u logor kod Šila, koji se nalazi u zemlji Kanaan.

¹³ Tad cijela zajednica pošalje glasnike i ponudi mir Benjaminovim sinovima koji bijahu na stijeni Rimon.

¹⁴ Tada se Benjaminovi sinovi vrate i dadnu im one žene koje ostadoše žive u Jabešu, u Gileadu; ali ih ne bijaše dovoljno za njih.

¹⁵ Ali narod je žalio Benjamina jer je Gospod načinio razdor među plemenima Izraela.

¹⁶ I starješine zajednice poruče: „Šta ćemo činiti da i svi ostali imaju žene? Benjaminove žene su istrijebljene!”

¹⁷ I oni odgovore: „Mora ostati baština među preživjelima Benjamina, neka se nijedno pleme ne istrijebi iz Izraela!

¹⁸ Ali im ne možemo dati naše kćeri za žene, jer su se Izraelovi sinovi zakleli govoreći: ‘Neka je proklet onaj koji da Benjaminovcima ženu!’”

¹⁹ Zato kažu: „Svake godine se održava Gospodnje slavlje u Šilu, sjeverno od Betela, istočno od ceste koja vodi iz Betela gore do Šekema i južno od Lebone.”

²⁰ I nalože Benjaminovim sinovima govoreći: „Idite i vrebajte u vinogradima!

²¹ A kad ugledate djevojke iz Šila kako izlaze da plešu, onda iskočite iz vinograda i ugrabite sebi žene od kćeri Šila i otiđite u zemlju Benjamin!

²² A kada očevi ili braća dođu da se nama žale, onda ćemo kazati: ‘Poklonite nam kćeri! Jer niko od nas nije uzeo žene u ratu, a ni vi im niste dali nijedne, jer biste se ogriješili.’”

²³ Tad Benjaminovi sinovi učine tako, otmu potreban broj žena od plesačica, vrate se u svoju baštinu, i ponovo izgrade gradove u kojima su živjeli.

²⁴ A i Izraelovi sinovi tada odu odatle, i svaki se vrati u svoje pleme i rod, i svaki se uputi u svoju baštinu.

²⁵ U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu; i svako je činio što je smatrao pravednim.