Suci 11 - Biblija Stari i Novi zavjet

Jiftah postaje sudac u Izraelu

¹ Jiftah iz Gileada bio je veliki junak, ali sin bludnice i oca Gileada.

² Ali kad je i Gileadova žena rodila, i kad odrastoše njeni sinovi, oni otjeraju Jiftaha, poručivši mu: „Nećeš baštiniti u domu našeg oca, jer si ti sin druge žene!”

³ Tad Jiftah pobjegne od braće svoje i naseli se u zemlji Tob. Tu se besposličari okupe oko njega i krenu sa njim u pljačku.

⁴ I desi se nakon nekog vremena da Amonci povedu rat protiv Izraela.

⁵ Dok su Amonci tako vojevali sa Izraelcima, pođu starješine gileadske da Jiftaha dovedu iz zemlje Tob.

⁶ I poruče Jiftahu: „Dođi i budi naš vođa, i onda ćemo potući Amonce!”

⁷ A Jiftah odgovori starješinama Gileada: „Zar me niste prezirali i otjerali iz doma moga oca? Zašto mi dolazite sada kada ste u nevolji?”

⁸ I starješine Gileada odgovoriše: „Zato se obraćamo tebi, da pođeš sa nama i da se boriš protiv Amonaca, i da budeš naš vođa – poglavar nad svima što u Gileadu žive!”

⁹ Tad Jiftah upita starješine Gileada: „Ako me vratite da se borim protiv Amonaca, i ako ih Gospod preda meni, hoću li onda zaista biti vaš poglavar?”

¹⁰ Tad mu starješine Gileada odgovore: „Neka je Gospod svjedok među nama ako ne postupimo onako kako smo obećali!”

¹¹ Tad Jiftah pođe sa starješinama Gileada, i narod ga postavi sebi za vođu i poglavara. I Jiftah je iznio sve isto i pred Gospodom u Mispi.

Jiftahova poruka Amoncima

¹² Tad Jiftah pošalje glasnike kralju Amonaca i poruči mu: „Kakve veze imaš sa mnom, pa si došao da se boriš protiv moje zemlje?”

¹³ A amonski kralj odgovori Jiftahovim glasnicima: „Zato što je Izrael uzeo moju zemlju kad je izlazio iz Egipta, od Arnona do Jaboka i sve do Jordana. Vrati mi zemlju u miru!”

¹⁴ Ali Jiftah ponovo pošalje glasnike kralju Amonaca.

¹⁵ I oni mu rekoše: „Ovako ti poručuje Jiftah: Izrael nije oteo zemlju Moabaca, a ni zemlju Amonaca.

¹⁶ Jer je Izrael, nakon izlaska iz Egipta, putovao kroz pustinju do Crvenog mora i onda došao do Kadeša.

¹⁷ Tad je Izrael poslao glasnike kralju Edomaca i molio: ‘Pusti me da prođem kroz tvoju zemlju!’ Ali edomski kralj im to nije dozvolio. I kralja Moabaca su pitali isto, ali ih i on odbi.

¹⁸ Tako je Izrael ostao u Kadešu i lutao pustinjom, zaobišao je zemlju Edomaca i zemlju Moabaca i došao sa istoka do zemlje moapske, jer je Arnon granica Moabaca.

¹⁹ Tad Izrael pošalje glasnike Sihonu, amorejskom i hešbonskom kralju, i poruči: ‘Pusti nas da proputujemo kroz tvoju zemlju do određenog mjesta!’

²⁰ Ali Sihon ne povjerova Izraelu da samo hoće proći, nego sakupi sav narod i utabori se kod Jahaza, i zametne boj sa njima.

²¹ Ali Gospod, Bog Izraela, preda Sihona sa svim narodom njegovim u ruke Izraelu, tako da ih potuku. Tako Izrael zauzme svu zemlju Amorejaca koji su živjeli na tom području.

²² I zauzmu cijelo amorejsko područje, od Arnona do Jaboka, od pustinje pa sve do Jordana.

²³ Tako je Gospod, Bog Izraela, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom – hoćeš li ga ti protjerati?

²⁴ Zar nije ovako: Ako ti tvoj bog Kenoš preda nešto, ti to i posjeduješ? A ono što je Gospod, Bog naš, predao nama, to ćemo i zadržati!

²⁵ Ili si ti možda bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporinog? Da li je on ikada poveo parnicu sa Izraelom ili zametnuo boj sa njima?

²⁶ A pošto je Izrael tri stotine godina živio u Hešbonu i njegovoj okolini, u Aroeru i okolnim mjestima, i u svim gradovima koji leže na Arnonu, zašto ih tada niste oteli od Izraelaca, u danima onim?

²⁷ Nisam se ogriješio o tebe, nego ti meni zlo činiš time što si poveo rat protiv mene! Neka Gospod, Sudac, presudi danas između Izraelovih sinova i Amonovih sinova!”

²⁸ Ali amonski kralj nije poslušao Jiftahove riječi koje mu bijahu upućene.

Poraz Amonaca

²⁹ Tad se Gospodnji duh spusti na Jiftaha, i on prođe kroz Gilead i Manaše, i kroz Mispu, koja je u Gileadu: I iz Mispe gileadske krene na Amonce.

³⁰ I Jiftah se zavjetuje Gospodu govoreći: „Ako Amonce predaš u moje ruke,

³¹ onda će ono što prijeđe preko moga kućnog praga, meni u susret, pripadati Gospodu, i ja ću to prinijeti kao paljenicu Gospodu!”

³² Tako Jiftah krene na Amonce, kako bi ih potukao. I Gospod ih preda u njegove ruke.

³³ I porazio ih je sve od Aroera do samog Minuta, u dvadeset gradova, i sve do Abel-Keramima, u jednom velikom boju. Tako Izraelovi sinovi osramotiše Amonove sinove.

³⁴ A kada se Jiftah vratio svojoj kući u Mispu, gle, izađe mu kćerka u susret s bubnjevima i sviralama. A to mu bijaše jedino dijete, nije imao sina ni drugu kćer.

³⁵ A kada ju je ugledao, pokida haljine sa sebe govoreći: „Ah kćeri moja, kako me žalostiš i patiš! Jer sam otvorio svoja usta i obećao Gospodu, i to ne mogu prekršiti!”

³⁶ A ona mu odgovori: „Oče, ako si obećao Gospodu, onda mi učini to što si obećao, nakon što ti je Gospod dao da se osvetiš neprijateljima svojim, Amoncima!”

³⁷ I nastavi govoriti: „Dopusti mi ovo; daj mi dva mjeseca da lutam preko brda i da sa svojim prijateljicama oplačem svoje djevojaštvo.”

³⁸ A on odvrati: „Idi!” I otpusti je na dva mjeseca. Tad ona pođe sa prijateljicama, te su oplakivale njeno djevojaštvo u gorama.

³⁹ I nakon dva mjeseca vrati se ocu svome. I on ispuni zavjet na njoj, onako kako je obećao. Otada je običaj u Izraelu

⁴⁰ da kćeri Izraelove odlaze svake godine kako bi žalile kćer Jiftaha iz Gileada; četiri dana u godini.