Ruta 1 - Biblija Stari i Novi zavjet

Ruta sa Noemi stiže u Betlehem

¹ U danima dok su suci vladali nasta glad u zemlji. U to vrijeme jedan čovjek krene iz Betlehema u Judi, kako bi se, sa ženom svojom i dvojicom sinova, naselio u području Moab.

² Taj čovjek se zvao Elimelek, a žena mu se zvala Noemi, dok su mu se sinovi zvali Maklon i Kiljon: bijahu Efrajimci iz Betlehema, koji je u Judi. I stignu u moapsko područje pa su tamo živjeli.

³ No Emilek, Noemin muž, umre pa ona ostane sama sa dva sina.

⁴ I oni za žene uzmu moapke; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I živjeli su oko deset godina tamo.

⁵ Zatim i Maklon i Kiljon umru, tako iza smrti svojih sinova i muža ostane sama žena.

⁶ Tad pođe sa svojim snahama da se vrati iz mopaskog područja, jer je u Moabu načula da Bog pohodi svoj narod i da mu je pružio hljeba.

⁷ Tako sa snahama napusti mjesto na kojem je obitavala i pođu nazad u zemlju Juda.

⁸ Ali Noemi poruči svojim snahama: „Idite! Vratite se svaka u dom majke svoje! Neka vam Bog pruži ljubav, onako kako ste je vi pružale umrlima i meni!

⁹ Neka vam Bog podari mir, svaka u domu muža svoga!” I ona ih poljubi, tad zajauču i zaplaču,

¹⁰ i one joj odgovore: „Hoćemo sa tobom poći tvome narodu!”

¹¹ Ali Noemi odgovori: „Vratite se, kćeri moje! Zašto želite poći sa mnom? Zar mogu još roditi sinova koji će vam biti muževi?

¹² Vratite se, kćeri moje! Prestara sam da bi se opet udavala. Čak i kad bi vam rekla da ću večeras naći muža i čak roditi sinove!

¹³ Zar bi doista zbog toga čekali dok ne odrastu? Biste li se zbog toga zaključale, da li se zbog toga ne biste udavale? Nemojte, kćeri moje! Jer meni je mnogo teže no vama, jer se Gospodnja ruka pružila protiv mene!”

¹⁴ One zajauču još više te još snažnije zaplaču; i Orpa je poljubila svoju svekrvu za oprost, a Ruta ostane kod nje.

¹⁵ A Noemi je zamoli: „Gle, tvoja se jetrva vratila svome narodu i svojim bogovima; kreni i ti za njom, za jetrvom svojom!”

¹⁶ Ali Ruta joj odgovori: „Ne prisiljavaj me da odem i da se od tebe odvojim! Gdje ti pođeš, tamo ću i ja ići, i gdje ti ostaneš, tamo ću i ja ostati; tvoj narod je moj narod, tvoj Bog je i moj Bog!

¹⁷ Gdje ti umreš, tamo ću i ja umrijeti, i hoću da me tamo pokopaju; neka Gospod sa mnom učini što hoće! Samo nas smrt može rastaviti.”

¹⁸ I kada je Noemi vidjela da je ova čvrsto odlučila ostati sa njom, prestane je nagovarati da ode.

¹⁹ Tako su zajedno putovale dok ne dođoše u Betlehem. I desi se kada su stigle u Betlehem da se cijeli grad uskomeša i zapita: „Da li je to ta Noemi?”

²⁰ A ona im poruči: „Ne zovite me Noemi, nego me zovite Mara; jer me ogorčio Svemogući!

²¹ Otišla sam bogata, a Gospod me praznih ruku vratio. Zašto me zovete Noemi kad me Gospod ponizio i Svemogući namučio?”

²² Tako se Noemi, sa Rutom, snahom svojom iz Moaba, vrati iz moapskog kraja i stiže u Betlehem kad je počinjala ječmena žetva.