Rimljanima 9 - Biblija Stari i Novi zavjet

Izrael i Božije obećanje

¹ Istinu u Mesiji govorim, ne lažem! Zajedno sa mnom svjedoči moja savjest u Duhu Svetom

² da u svom srcu nosim veliku tugu i neprestanu bol.

³ Želio bih da ja budem proklet i odvojen od Mesije za svoju braću, svoju rodbinu po tijelu.

⁴ Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i služba u hramu, i obećanja,

⁵ njihovi su i očevi, od njih je po tijelu i Mesija, Koji je iznad svega, Bog blagoslovljen zauvijek. Amin.

⁶ Ali, to ne znači da je propala riječ Božija. Nisu svi Izraelci, koji od Izraela potječu;

⁷ i nisu svi djeca Abrahamova, zato što su njegovo potomstvo, nego po Isaku će se zvati tvoje potomstvo.

⁸ Dakle, nisu djeca po tijelu djeca Božija, nego djeca obećanja smatraju se potomstvom.

⁹ Jer ovo je riječ obećanja: U to vrijeme ću doći i Sara će dobiti sina.

¹⁰ Ali ne samo to, već je i Rebeka zanijela sa jednim – sa Isakom, našim ocem.

¹¹ I dok se (blizanci) još nisu rodili, niti učinili bilo šta dobro ili zlo, da bi namjera Božija ostala po izboru,

¹² ne zbog djela, nego zbog Onoga Koji poziva, rečeno joj je: Stariji će služiti mlađem,

¹³ kao što je pisano: Jakova sam volio, a Ezav mi je omrznuo.

¹⁴ Šta ćemo onda reći? Zar je Bog nepravedan? Ni u kom slučaju!

¹⁵ Ta On Mojsiju kaže: Bit ću milosrdan kome hoću biti milosrdan, smilovat ću se nad kim hoću da se smilujem.

¹⁶ Stoga, nije do onoga koji hoće ili do onoga koji trči, već do Onoga Koji iskazuje milosrđe, do Boga.

¹⁷ Jer Pismo kaže faraonu: Zbog ovoga sam te i podigao, da na tebi pokažem Svoju snagu i da se Moje ime pročuje po cijeloj Zemlji.

¹⁸ Dakle, iskazuje milosrđe kome hoće, a čini tvrdim koga hoće.

Božija suverenost

¹⁹ Reći ćeš mi: Zašto se onda još tuži? Pa ko se može oduprijeti Njegovoj volji?

²⁰ Ko si ti, čovječe, da se buniš protiv Boga? Može li tvorevina reći svome tvorcu: „Zašto si me ovakvom načinio?”

²¹ Ili, zar nema lončar pravo nad glinom, da od iste smjese napravi jednu posudu za časnu upotrebu a drugu za nečasnu?

²² A šta ako je Bog, htjevši pokazati Svoj gnjev i Svoju moć, sa mnogo strpljivosti podnosio posude gnjeva koje su spremljene za uništenje,

²³ kako bi obznanio bogatstvo Svoje slave na posudama milosrđa koje je unaprijed pripremio za slavu,

²⁴ među koje je i nas pozvao, i to ne samo Jevreje nego i pagane.

²⁵ Tako i kaže u Hošei: Ne-narod Svoj nazvat ću Mojim narodom, i nevoljenu voljenom.

²⁶ I na mjestu gdje je rečeno: Vi niste Moj narod, tamo će biti nazvani sinovima živoga Boga.

²⁷ A Izaija viče o Izraelu: Kad bi broj sinova Izraelovih bio koliko je morskog pijeska, samo će se Ostatak spasiti,

²⁸ jer Gospod će ispuniti riječ i brzo je dovršiti na Zemlji.

²⁹ Kao što je Izaija predskazao: Da nam Gospod nad Vojskama nije ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i postali bismo slični Gomori.

Izrael i Božija pravednost

³⁰ Šta ćemo onda reći? Pagani koji nisu tražili pravednosti, postigli su pravednost, i to pravednost po vjeri;

³¹ a Izrael koji je tražio zakon pravednosti, nije do tog zakona došao.

³² Zašto? Zato što nije tražio po vjeri, već po djelima. Spotakli su se o kamen spoticanja,

³³ kao što je i pisano: Evo, na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni, i onaj ko bude vjerovao u Njega, neće se razočarati.