Rimljanima 4 - Biblija Stari i Novi zavjet

Abrahamov primjer

¹ Dakle, šta ćemo reći o Abrahamu? Šta je naš otac otkrio po tijelu?

² Uistinu, ako je Abraham djelima opravdan, ima se čime ponositi, ali ne pred Bogom.

³ Jer šta kaže Pismo? Povjerova Abraham Bogu i to mu se uračunalo u pravednost.

⁴ Onome koji radi, plaća se ne računa po milosti, već po dugu,

⁵ ali onome koji ne radi, već vjeruje u Onoga Koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera uračunava u pravednost,

⁶ kao što i David kaže da je blagoslovljen čovjek kome Bog uračunava pravednost bez djela:

⁷ Blagoslovljen onaj kome su oproštena bezakonja i čiji su grijesi pokriveni!

⁸ Blagoslovljen čovjek kome Gospod neće uračunati grijeha!

⁹ Vrijedi li ovaj blagoslov samo za obrezane ili i za neobrezane? Mi govorimo: Vjera se Abrahamu uračunala kao pravednost.

¹⁰ A kada mu se uračunala? Kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne kao obrezanom, već kao neobrezanom!

¹¹ I tada primi znak obrezanja, pečat pravednosti koju je po vjeri dobio još kao neobrezan, da bude otac svima koji vjeruju: neobrezanima – da se i njima uračuna pravednost,

¹² i obrezanima, i to ne onima koji su samo obrezani, nego onima koji idu stopama vjere svog oca Abrahama dok je još bio neobrezan.

Vjera i Božije obećanje

¹³ Jer nije po Zakonu dato obećanje Abrahamu ili njegovom potomstvu da će biti baštinici svijeta, nego po pravednosti vjere.

¹⁴ Ako su oni baštinici po Zakonu, onda je vjera isprazna, a obećanje poništeno.

¹⁵ Jer po Zakonu dolazi srdžba, a gdje Zakona nema, nema ni prijestupa.

¹⁶ Stoga, da bi bilo po milosti, kroz vjeru je to obećanje dato čitavom potomstvu; ne samo potomstvu Zakona nego i potomstvu po vjeri Abrahamovoj, koji je otac nama svima –

¹⁷ kao što je i pisano: Postavljam te za oca mnogih naroda – pred Bogom Kojem je vjerovao, Onome Koji oživljava mrtve i doziva stvari kojih nema u postojanje.

¹⁸ On je izvan nade povjerovao u nadi da će postati ocem mnogih naroda prema onome što je kazano: Toliko će biti potomstvo tvoje.

¹⁹ Nije oslabio u vjeri kada je promotrio svoje tijelo, gotovo mrtvo – bilo mu je oko sto godina – i obamrlost Sarine utrobe.

²⁰ Nije oklijevao s nevjerom u Božije obećanje, već se ojačao vjerom dajući slavu Bogu,

²¹ i bio je potpuno uvjeren da je On u stanju učiniti ono što je obećao.

²² Stoga, to mu se uračunalo u pravednost.

²³ Ali nije samo zbog njega pisano da mu se uračunalo,

²⁴ nego i zbog nas kojima se treba uračunati, nama koji vjerujemo u Onoga što je iz mrtvih podigao Isusa, našeg Gospoda,

²⁵ Koji je predat u smrt zbog naših grijeha i oživljen radi našeg opravdanja.