Psalmi 74 - Biblija Stari i Novi zavjet

Poučna pjesma, od Asafa.

¹ Bože, zašto si nas dovijeka odbacio, zašto srdžba plamti na ovce paše Tvoje?

² Sjeti se zajednice davno stečene, nje koju si iskupio da bude pleme Tvoga naslijeđa!

³ Pođi među ruševine! Sve je u Svetištu razorio neprijatelj!

⁴ Neprijatelji su urlali usred Tvoga Svetišta, znamenja svoja postavili kao znakove!

⁵ Bili su poput onih koji zamahuju sjekirama u gustoj šumi stabala;

⁶ sjekirama i maljevima unakaziše drvene rezbarije.

⁷ Zapalili su Tvoje svetište, obeščastili dom imena Tvoga; tako ga do temelja sravniše.

⁸ Rekoše u srcima svojim: „Sve ćemo ih sebi podložiti!”; i spališe sva Svetišta Gospodnja u zemlji.

⁹ Vlastita znamenja više ne vidimo, vjerovjesnika više nema, i niko među nama ne zna do kad će ovako.

¹⁰ Gospode, dokle će se dušmanin rugati? Hoće li dovijeka prezirati ime Tvoje?

¹¹ Zašto povlačiš desnicu Svoju? Izvuci je iz njedara Svojih i uništi ih!

¹² No, ipak, Bog je moj kralj od davnina, koji spasenje daje usred zemlje.

¹³ Ti si more razdijelio silom svojom; utukao si glave morskih čudovišta u vodama;

¹⁴ Ti si Levijatanu glavu zdrobio, dao ga kao hranu zvijerima divljine.

¹⁵ Pustio si rijeke i izvore da izbiju, a isušivao rijeke koje nikad ne presušuju.

¹⁶ Tvoj je dan, Tvoja je i noć, Ti učvrsti mjesec i sunce.

¹⁷ Ti si povukao sve granice zemaljske, zimu i ljeto si stvorio.

¹⁸ O, Gospode, prisjeti se kako Ti se neprijatelj rugao, kako su bezumni narodi prezirali ime Tvoje.

¹⁹ Ne predaji dušu grlice Svoje zvijerima, dovijeka ne zaboravljaj živote siromaha Svojih.

²⁰ Pogledaj na Savez Svoj, jer sve su tmine zemlje pune staništa zla.

²¹ Ne odbacuj pogažene i postiđene, daj da jadnik i siroti slave ime Tvoje!

²² Ustani, o Bože, vodi Svoje djelo! Sjeti se kako se bezumnik izruguje svakog dana!

²³ Ne zaboravi viku neprijatelja Svojih, buku dušmana što stalno dopire do Tebe!