Psalmi 73 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Doista, Gospod je dobar Izraelu, svima onima koji su čistoga srca.

² Ali ja se skoro spotakoh, umalo mi noge ne posrnuše,

³ jer oholima zavidjeh, motreći sreću i mir zločinaca.

⁴ Nikakvu patnju ne snose do smrti, ugojena su tijela njihova.

⁵ Ne žive u mukama smrtničkim, ljudske ih nevolje ne pogađaju.

⁶ Oholost kao nakit nose, a nasilje poput haljina.

⁷ Iz sita srca njihova bezumlje izbija, a oči im prepune žudnje isprazne.

⁸ Oni zbore ohološću i zlobom, sa visine silom prijete.

⁹ Riječima svojim na nebo nasrću, jezik njihov zemlju trga.

¹⁰ Zato se njegov narod okreće njima i ne nalazi im mane.

¹¹ A oni govore: „Kako da sazna Bog? Zar uopće ima znanja u Svevišnjem?”

¹² Gle, to su zločinci, uvijek spokojni bogatstva zgrću.

¹³ Uzalud sam čuvao svoje srce čisto i ruke svoje nevinošću prao,

¹⁴ jer sam primao udarce svakoga dana i iznova me svakoga jutra stizala kazna.

¹⁵ Da sam tada kazao: „Tako ću govoriti”, zaista, nevjeran bih bio rodu sinova Tvojih.

¹⁶ Tada sam mislio o tome kako ovo valja shvatiti, i činilo mi se da je to posao mučan,

¹⁷ sve dok ne zakoračih u Svetište Božije i ne spoznah kraj njihov.

¹⁸ Zaista, postavljaš ih na stazu klizavu, Ti ih puštaš da padnu i propadnu.

¹⁹ Kako iznenada propadoše! Nestade ih, strahota ih upropasti!

²⁰ Poput sna nakon buđenja; o, Gospode, kada pođeš prezreš ih kao sjeni!

²¹ Kad mi je dušom ovladala gorčina, dok mi je srce bilo ranjeno;

²² ah, bezumnik sam bio nerazumni, kao stoka pred Tobom.

²³ No, ipak dovijeka ostajem uz Tebe, Ti me za desnicu vodiš,

²⁴ Ti me vodiš u naumu Svome, a potom ćeš me primiti u slavi.

²⁵ Koga imam na nebesima osim Tebe? Ništa mi na zemlji nije milije od Tebe!

²⁶ Jer, iako vehne tijelo i srce posustaje, Bog ostaje sila srca moga i moj vječni udio!

²⁷ Jer, gle, propast će oni koji su daleki Tebi, zatrt ćeš sve koji su nevjerni.

²⁸ A meni je mila Božija blizina, Gospoda sam načinio utočištem svojim, da objavljujem sva djela Njegova.