Psalmi 39 - Biblija Stari i Novi zavjet

Upravitelju pjevačkoga zbora, za Jedutuna. Psalam Davidov

¹ Rekoh: „Pazit ću na puteve svoje da ne griješim jezikom, usta ću svoja zauzdati sve dok je preda mnom bezbožnik.”

² Bio sam šutljiv i nijem, glasa ne pustih, no, nevolja se uveća.

³ Moje srce je gorjelo, užariše se misli moje, i jezik progovori.

⁴ „Gospode, objavi mi kraj moj i krajnju mjeru mojih dana da spoznam prolaznost svoju!

⁵ Gle, dane si moje dlanom odmjerio, ništavilo su svi dani moji pred Tobom, i zaista, čovječanstvo cijelo pred Tobom je kao dašak!

⁶ Doista, čovjek hodi kao sjenka, tek je kao dašak; ljudi bogatstvo zgrću, a ne znaju ko će ga pokupiti!

⁷ A sada, Gospode, na šta sam čekao? Nada je moja u Tebi!

⁸ Spasi me od grijeha mojih i ne daj da budem podsmijeh nerazumnima!

⁹ Šutim i ne otvaram usta, jer sve ovo si Ti učinio,

¹⁰ skloni Svoj bič, potišten sam silom ruke Tvoje.

¹¹ Kada čovjeka kažnjavaš, kad mu vraćaš za grijehe njegove, sve mu najdraže kao moljac proždireš; doista, cijelo čovječanstvo nije ništa do dašak!

¹² Gospode, čuj molitvu i jecaj moj, ne ostaj ravnodušan na suze moje, jer došljak sam kod Tebe, stranac kao svi očevi moji!

¹³ Odvrati Svoj pogled da se nasmijem prije no što zauvijek odem i nestanem!”