Psalmi 139 - Biblija Stari i Novi zavjet

Upravitelju pjevačkoga zbora. Psalam Davidov.

¹ Gospode, iskušao si me i spoznao!

² Ti znaš da li sjedim ili ustajem; misli moje poznaješ izdaleka.

³ Ti ispituješ puteve moje, znaš kada glavu spuštam; poznate su Ti sve staze moje.

⁴ Zaista, o, Gospode, prije no što je riječ na jeziku, Ti je već znaš.

⁵ Okružuješ me straga i sprijeda, Svoju ruku na meni držiš.

⁶ Spoznaja je ova divna i čudna, previsoka da bih je shvatio.

⁷ Kamo da idem od duha Tvoga, gdje da od lica Tvoga pobjegnem?

⁸ Ako se na nebo uzdignem, tamo si, ako legnem u carstvo mrtvih, i tu si.

⁹ Kada bih krila zore uzeo i naselio se na krajeve mora,

¹⁰ i tamo bi me ruka Tvoja vodila i desnica Tvoja držala.

¹¹ Ako kažem: „Doista će me tama skriti, da svjetlost noć za me postane!”

¹² Ni tmina Tebi mračna nije, i noć sja poput dana. Tama je za Tebe isto što i svjetlost.

¹³ Jer Ti si utrobu moju stvorio, satkao me u krilu majčinskom.

¹⁴ Hvala što me u čudu i divoti stvori, divna su djela Tvoja, to moja duša zna!

¹⁵ Kosti moje Ti nisu bile skrivene kad sam u tajnosti stvaran, kad sam satkan u dubinama zemlje.

¹⁶ Tvoje oči su me već vidjele kad sam bio tek zametak; u Knjizi Tvojoj je sve zapisano, svaki dan stvoren za me, premda još nije svanuo.

¹⁷ Kako su dragocjene misli Tvoje, o Bože! Koliko je neprocjenjiv zbor njihov!

¹⁸ Da ih brojim, više ih nego pijeska! Kada se probudim, još uvijek sam uza Te.

¹⁹ Ah Bože, istrijebi zločince! Ljudi od mesa i krvi, odstupite od mene!

²⁰ Varalice se uzdižu protiv Tebe, uzaludno izgovaraju ime Tvoje.

²¹ Zar da ne mrzim, o Gospode, sve mrzitelje Tvoje? Zar da mi gnusni nisu svi dušmani Tvoji?

²² Mržnjom ih dubokom prezirem, postadoše neprijatelji moji.

²³ Iskušaj me, Gospode, prepoznaj srce moje, pronikni i upoznaj moje misli.

²⁴ Pogledaj da li kročim putevima zla, i povedi me stazama vječnim!