Psalmi 107 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Ah, Gospoda hvalite jer je dobar! Ljubav Njegova postojana traje dovijeka!

² Tako neka kažu svi otkupljenici koje Gospod izbavi iz ruku dušmanskih,

³ što ih okupi iz zemalja, sa istoka i zapada, od sjevera do juga.

⁴ Neki su lutali divljinom u samoći pustoj, grada ne nađoše da u njemu borave.

⁵ Gladni su bili i žeđu izmoreni, duša im posve klonula.

⁶ Tad zazvaše Gospoda i On ih izbavi iz tjeskobe njihove.

⁷ Pravom stazom ih povede, da stignu gradu naseljenom.

⁸ Neka hvale Gospoda za ljubav Njegovu, za čuda koja učini sinovima čovječijim!

⁹ Jer željan duh umiri, i gladnu dušu ispuni dobrotom.

¹⁰ Drugi su sjedili u tami i sjenama smrti, sužnjevi u bolesti i okovima,

¹¹ jer se digoše protiv riječi Gospodnjih i prezreše savjet Najvišeg.

¹² Zato im srce skrši poslom mučnim; a oni padoše, bez spasitelja.

¹³ Tada Gospoda zazvaše u patnjama svojim, i On ih izbavi iz nevolje njihove.

¹⁴ Spasio ih je iz tame i sjena smrti, okove njihove polomio.

¹⁵ Neka hvale Gospoda za ljubav Njegovu, za čuda koja učini sinovima čovječijim!

¹⁶ Jer On slomi vrata mjedena, polomi gvozdene prijevornice.

¹⁷ Neki su patili zbog bezumlja, ispaštali zbog prijestupa svojih;

¹⁸ tako im se ogadi jelo svako i približiše se kapijama smrti.

¹⁹ Tada zazvaše Gospoda u tjeskobi, i On ih izbavi iz nevolja silnih.

²⁰ Riječ Svoju posla i izliječi ih, tako ih spasi od propasti njihove.

²¹ Neka hvale Gospoda za ljubav Njegovu, za čuda koja učini sinovima čovječijim!

²² Neka prinose žrtve zahvalnice i neka radosno pjevaju o djelima Njegovim.

²³ Neki se zaputiše lađama na mora daleka, da tako posluju na prostranim vodama,

²⁴ oni vidješe djela Gospodnja, i čuda u dubinama.

²⁵ On naredi i podiže olujni vjetar, što u visinu diže valove mora;

²⁶ uzdižu se do nebesa samih, pa se u bezdan spuštaju. Tako se hrabrost njihova istopi u zlobi.

²⁷ Posrtali su i teturali kao pijani, sva ih je mudrost izdala.

²⁸ Tada zavapiše Gospodu u tjeskobi, i On ih izbavi iz nevolja svih.

²⁹ Smirio je oluju, valove mora zauzdao.

³⁰ Tad se razveseliše jer su vode mirne, i On ih povede u željenu luku.

³¹ Neka hvale Gospoda za ljubav Njegovu, za čuda koja učini sinovima čovječijim!

³² Neka Ga poštuju u saboru naroda, i neka Ga hvale u vijeću staraca.

³³ Rijeke u suhu pustaru pretvara, izvore u užarenu zemlju ispucanu;

³⁴ blagorodnu zemlju u pustinju, zbog zločinaca što u njoj žive.

³⁵ Preobrazi pustinje u jezera, a zemlju suhu u izvore vodene,

³⁶ da se tamo nasele oni što gladuju, da osnuju grad u kojem će živjeti,

³⁷ zasijaše njive i posadiše vinograde; doniješe im obilne plodove.

³⁸ Njegovim blagoslovom se silno razmnožiše, nije dao da im stoka strada.

³⁹ Kada su potišteni, poniženi i stlačeni, kad ih pogodi zlo i tuga,

⁴⁰ tada prezir izlije na knezove, pusti ih da po bespuću lutaju

⁴¹ iz nevolje podiže uboge i obitelji kao stada umnoži.

⁴² Pravednici vide i raduju se, i svako zlo zanijemi.

⁴³ Neka mudar čovjek razmišlja o ovome, neka vidi postojanu ljubav Gospodnju.