Psalmi 106 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Slavite Gospoda! O, hvalite Gospoda jer je dobar. Vječna je milost Njegova.

² Ko će govoriti o moćnim djelima Gospodnjim? Ko li će Mu iskazati pohvalu valjanu?

³ Blagoslovljeni su oni što pravdu čuvaju, oni što pravdu čine u svako doba!

⁴ O Gospode, sjeti me se kad dobrotu daruješ narodu Svome; pomozi mi dok njih spašavaš.

⁵ Daj da uživam blagodati izabranika Tvojih. Da se radujem veselju naroda Tvoga. Da se dičim silnom baštinom Tvojom.

⁶ Mi zgriješismo zajedno s očevima našim, bezakonje učinismo i bezbožno postupasmo.

⁷ Očevi naši u Egiptu ne razumješe čuda Tvoja. Oni ne shvatiše; ne prisjetiše se silne milosti, već se protiv Svevišnjeg podigoše na Crvenom moru.

⁸ Ali On ih je izbavio radi imena Svoga, da pokaže svu silnu moć Svoju.

⁹ Naredi Crvenom moru, i ono presuši, povede ih iznad valova kao kroz pustinju.

¹⁰ Iz ruku mrzitelja ih istrgnu, i spasi ih od ruku dušmana njihovih,

¹¹ vode prekriše neprijatelje njihove, nijedan ne ostade.

¹² Tada povjerovaše u riječi Njegove, i pjevaše Mu hvalu.

¹³ Ali ubrzo zaboraviše djela Njegova, i ne čekaše Njegova savjeta.

¹⁴ Pohlepi se odaše u divljini, i kušaše Boga u pustinji.

¹⁵ I dade im što iskaše, ali im groznicu u dušu posla.

¹⁶ Kad ljudi u logoru stadoše zavidjeti Mojsiju i Aronu, svecima Gospodnjim,

¹⁷ tada se zemlja otvori silno i Datana proždrije, Abiramovo prekrije mnoštvo,

¹⁸ oganj pade među društvo njihovo i plamen proguta zlotvore.

¹⁹ Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata izlivenu.

²⁰ Tako zamijeniše slavu Božiju likom bika što travu pase.

²¹ Zaboraviše Boga, Spasitelja, koji čuda načini u Egiptu,

²² i znamenja u Hamovoj zemlji, i strahote kraj Crvenog mora.

²³ Zato reče da će ih uništiti, ali Mojsije, izabranik Njegov, stade pred Njega na obali, da srdžbu Njegovu odvrati kako ih ne bi uništio.

²⁴ Oni prezreše i zemlju obećanu, ne vjerujući riječi Njegovoj.

²⁵ Žalili su se pod šatorima, ne poslušaše glasa Gospodnja.

²⁶ Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih u divljini pokositi,

²⁷ da će im potomke među narodima zatrti, da će ih širom zemlje rasuti.

²⁸ Tako se posvetiše Baal Peoru i stadoše jesti od žrtvi koje su prinijeli mrtvima;

²⁹ srdžbu Njegovu izazvaše djelima svojim, i bolest među njima izbi.

³⁰ No, Pinhas se podiže i presudi; tad kuge nestade.

³¹ To mu se kao pravičnost pripisa za sva pokoljenja dovijeka.

³² Rasrdiše Ga i kraj voda meripskih, Mojsija zbog njih zlo snađe,

³³ jer ožalostiše duh njegov, i tako izgovori riječi nepromišljene.

³⁴ Nisu istrijebili narode onako kako im Gospod bješe zapovjedio,

³⁵ nego se sa njima pomiješaše i krenuše stazama njihovim.

³⁶ Služili su idolima njihovim; i to im zamka postade!

³⁷ Čak sinove svoje i kćeri nježne žrtvovaše zlodusima,

³⁸ nevinu krv oni prolijevaše, krv sinova i kćerki svojih žrtvovaše likovima kanaanskim; zemlju krvlju okaljaše.

³⁹ Djelima se svojim uprljaše, bludničili su djelima svojim.

⁴⁰ Tad se Gospodnja srdžba rasplamsa na narod Njegov; ogadi Mu se vlastita baština.

⁴¹ Tako ih dade u ruke naroda, da njima vladaju mrzitelji njihovi.

⁴² Neprijatelji ih stlačiše, oni ih svladaše i podložiše.

⁴³ Mnogo puta ih izbavi, no, srce njihovo ostade tvrdo, propadali su zbog zlodjela svojih.

⁴⁴ Ali ipak je pogledao nevolje njihove kada začu jauk.

⁴⁵ Zbog njih se sjeti Zavjeta Svoga, sažali se u velikom milosrđu blagom.

⁴⁶ Učini da nađu milost u onih što ih porobiše.

⁴⁷ Spasi nas, Gospode, Bože naš; okupi nas iz naroda raznih da slavimo ime Tvoje, da se ponosimo hvalom Tvojom.

⁴⁸ Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraela, od vječnosti do vječnosti! I sav narod neka kaže: „Amin!” Slavite Gospoda!