Psalmi 104 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Slavi Gospoda, o dušo moja! O Gospode, Bože moj, silno si velik, obavijen čašću i slavom,

² Svjetlošću se prekrivaš kao plaštom. Nebo si razapeo kao šator.

³ Ti stupove odaja svojih na vode postavljaš, oblake činiš kočijom koju jašeš na krilima vjetra,

⁴ oluje činiš glasnicima, plamen i oganj slugama Svojim.

⁵ Zemlju si postavio na temelje njene, ne može se poljuljati.

⁶ Prekrio si je vodama kao plaštom, i dao da vode stoje nad planinama.

⁷ Na Tvoju prijetnju se povukoše, na zvuk gromova Tvojih se razbježaše.

⁸ Planine se uzdigoše, doline spustiše na mjesta koja im Ti odredi.

⁹ Jasne si im granice postavio, da ne bi iznova prekrile zemlju.

¹⁰ Ti izvore šalješ u doline, među planinama teku,

¹¹ napajaju sve zvijeri divlje, divlji magarci žeđ gase njima.

¹² Kraj njih ptice nebeske stanuju i pjevaju među granama.

¹³ Planine natapaš iz odaja uzvišenih, zemlja se siti plodom Tvojih ruku.

¹⁴ Ti daješ da trava niče stoci i bilje na korist čovjekovu, hljeb i hranu da izvede iz zemlje;

¹⁵ i vino što srce veseli čovjeku, ulje što mu lice osvježava, i hljeb što osnažuje srce ljudsko.

¹⁶ Stabla se Gospodnja obilno napajaju, kedrovi libanonski koje je posadio.

¹⁷ Tamo se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.

¹⁸ Planine visoke su za brdske koze, a pećine su jazavcu sklonište.

¹⁹ Mjesec si stvorio za godišnja doba i sunce zna kad treba zaći.

²⁰ Ti tamu stvaraš i bude noć; tad se sve zvijeri šumske šunjaju.

²¹ Lavići mladi za plijenom riču i hranu svoju od Boga traže.

²² Kad sunce osvane, nestaju i liježu u brloge svoje.

²³ Tad čovjek ide za poslom svojim, i na rad dok noć ne padne.

²⁴ O Gospode, kako su brojna djela Tvoja! Sve si u mudrosti načinio, zemlja je puna stvorenja Tvojih.

²⁵ Evo more, silno i prostrano, puno životinja, svega, velikog i malog.

²⁶ Tamo gdje brodovi plove, tu je Levijatan kojeg stvori da se u njemu igra.

²⁷ Sva ova bića na Tebe čekaju, da ih nahraniš na vrijeme.

²⁸ Što im daš oni sabiru, otvoriš li ruku nasite se dobrima.

²⁹ A sakriješ li lice, tuguju, ako dah im oduzmeš, uginu i u prah se vraćaju.

³⁰ Pošalješ li dah Svoj, oni nastaju i tako obnavljaš lice zemlje.

³¹ Neka dovijeka traje slava Gospoda, neka se raduje Gospod djelima Svojim!

³² On zemlju pogleda i ona se strese, dotakne planine i one se zadime!

³³ Pjevat ću Gospodu dokle god živim, svirat ću Bogu dokle god me bude.

³⁴ Neka Mu je milo pjevanje moje, radovat ću se Gospodu.

³⁵ Neka grešnike proguta zemlja, a zločinaca neka više ne bude! Blagoslovi Gospoda, o dušo moja! Slavite Gospoda!