Propovjednik 9 - Biblija Stari i Novi zavjet

Čovjekova sudba nije u njegovim rukama

¹ Sve to primih k srcu i ovo ispitah – da su pravednici, mudraci i djela njihova u rukama Božijim. Čovjek ne zna šta će ga čekati, mržnja ili ljubav.

² Svima je ista sudba. Pravednika može snaći isto što i bezbožnika, čistog i dobrog kao nečistog, onome što žrtve prinosi isto kao onog što ne žrtvuje; pravedniku kao i grešniku, onog što se zakune i onog što zakletvu izbjegava.

³ Pod suncem je to najgorče da sve isto snalazi: zato je i srce čovječije puno zla, bezumnost im je u srcima život cijeli, a potom se pridružuju mrtvima.

⁴ Jer za svakog ko je još među živima, ima nade; jer živ pas je bolji no mrtav lav.

⁵ Živi znaju da moraju mrijeti; a mrtvi ne znaju ništa, i nikakvu nagradu ne primaju, na njih se više ne misli.

⁶ Davno je nestala ljubav, mržnja i zavist njihova, i dovijeka više nemaju udjela u onome što se pod suncem zbiva.

⁷ Zato idi i s radošću jedi svoj hljeb i pij vino vesela srca, jer Bog je davno odobrio to što činiš.

⁸ Neka su ti haljine uvijek bijele, i neka ulja ne nedostaje na tvome čelu!

⁹ Uživaj u životu sa ženom koju ljubiš, sve dane svog života ništavnog koje ti On pod suncem podari, zaista kroz sve dane isprazne; jer to je udio tvoj u ovom životu i trudu kojim se mučiš pod zrakama sunčanim.

¹⁰ Sve što ti ruka naumi činiti, to čini snagom punom, jer u carstvu mrtvila u koje odlaziš, više nema djela i nauma, nema spoznaje i mudrosti!

¹¹ Tako se okrenuh i vidjeh da pod suncem trku ne dobijaju brzi, da silni ne pobjeđuju u bici, da mudraci ne stiču hljeb, da razumni ljudi ne zgrću bogatstvo niti znalci uspjeh, jer su svi podložni vremenu i slučaju.

¹² Jer čovjek ne poznaje svoje vrijeme, poput riba koje se hvataju u mreže pogubne, kao ptice koje se zamkom hvataju; tako i sinovi ljudski bivaju uhvaćeni u vrijeme nevolje, kada ih iznenada spopadne.

¹³ I ovo vidjeh kao mudrost – i to veliku – koja se dešava pod suncem.

¹⁴ Na malen grad, u kome bijaše šaka ljudi, udari kralj silan i izgradi goleme opsadne sprave.

¹⁵ Tad se u gradu nađe jedan siromašan ali mudar čovjek, koji je mudrošću svojom spasio grad, ali niko ga se potom nije sjetio.

¹⁶ Tad rekoh: Mudrost je bolja no sila; ali mudrost siromaha se prezire i ne slušaju se riječi njegove.

¹⁷ Riječi mudraca koje se u miru slušaju bolje su nego dernjava kralja među bezumnicima.

¹⁸ Mudrost je bolja no oružje ratno, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra.