Propovjednik 7 - Biblija Stari i Novi zavjet

Pohvala mudrosti i iskrenosti

¹ Ime dobro bolje je no ulje mirisa ugodna, i dan smrti bolji no dan rođenja.

² Bolje kročiti u dom tuge nego u gozbe dom; jer tu je kraj svim ljudima, i ko je živ neka primi k srcu.

³ Tuga je bolja no smijeh; jer lice žalosno krijepi srce.

⁴ Srce mudraca je u domu tuge; a srce bezumnika u kući veselja.

⁵ Bolje je slušati ukor mudraca nego pjesmu bezumnika!

⁶ Jer smijeh bezumnika je poput praska trnja ispod kotla; i to je ništavilo!

⁷ Jer tlačenje dovodi mudraca do bezumlja; i mito kvari srca.

⁸ Bolji je svršetak stvari nego njen početak; bolje strpljiv nego ohol.

⁹ Ne dopusti da te brzo razgnjeve; jer srdžba stanuje u srcima bezumnih.

¹⁰ Ne govori: „Kako to da su prošli dani bolji no ovi?” jer iz mudrosti to ne pitaš!

¹¹ Mudrost je poput baštine i prednost onima što sunce vide.

¹² Jer mudrost pruža zaštitu kao što i novac pruža utočište; ali prednost mudrosti je što vlasniku život štiti

¹³ Gledaj djelo Božije! Ko može ispraviti što je On iskrivio?

¹⁴ U sretnim danima budi sretan, a u danima lošim pomišljaj: Bog je i ovaj dan stvorio kao i svaki drugi – da čovjek ne bi naslutio što za njim dolazi.

¹⁵ Ovo sve sam vidio u svojim danima ništavila: pravednika koji gine u svome poštenju; bezbožnika koji dugo živi u svom zlu.

¹⁶ Ne budi isuviše pravedan, i ne budi previše mudar! Zašto bi se sam upropastio?

¹⁷ Ali ne budi ni suviše opak, i ne budi bezumnik! Zašto hoćeš prije svog vremena umrijeti?

¹⁸ Bolje je da jedno čvrsto držiš, ali i da drugo ne puštaš iz ruku; jer ko se Boga boji spašava se od svega.

¹⁹ Mudrost mudraca čini silnijim od deset moćnika gradskih.

²⁰ Zaista, nijedan čovjek na zemlji nije toliko pravedan da dobro čini a da nikad ne pogriješi.

²¹ Ne slušaj govorkanje iza svojih leđa, i ne primaj to srcu da ne bi čuo slugu vlastitog kako te proklinje!

²² Jer kako si često – to zna srce tvoje – i ti proklinjao druge!

²³ Ovo sve ispitah mudrošću, i rekoh: „Želim biti mudar!” Ali to osta daleko od mene.

²⁴ Kako li je daleko sve minulo, i duboko, u dubinama skriveno! Ko će to ispitati?

²⁵ I okrenuh se i srce upravih tome da spoznam i ispitam mudrost i smisao svega, i shvatih da je bezumno bezbožništvo i besmislena glupost.

²⁶ I otkrih da ima nešto gorče od smrti; a to je žena slična zamci, čije je srce mreža, a ruke užad; ko je Bogu mio će uteći, ali grešnik biva uhvaćen.

²⁷ „Gle, to sam spoznao,” reče propovjednik, „tako što ispitah jedno za drugim da bi pronašao smisao.”

²⁸ Ali ono što mi duša još uvijek traži ne nađoh – čovjeka. Među hiljadu pronađoh jednog čovjeka, ali ženu među njima ne nađoh!

²⁹ Ali gle, samo ovo spoznah, da je Bog čovjeka stvorio pravednog, a on domišlja spletke bezbrojne.