Propovjednik 12 - Biblija Stari i Novi zavjet

Pravo vrijeme da se misli na Stvoritelja

¹ Misli na Stvoritelja svog u danima mladosti svoje, prije no što ti stignu dani mučni i približe godine o kojima ćeš reći: „Nisu mi drage”;

² prije no što se sunce, mjesec i zvijezde pomrače i oblaci vrate poslije kiše.

³ U dan kada zadrhte čuvari kuće i kada se silni poviju i mlinarice prestanu raditi, jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore,

⁴ kada se zatvore vrata što na ulicu vode, i kada utihne šum mlina, kada se ustane uz cvrkut ptica i utišaju kćerke pjesama.

⁵ Kada na svakoj uzvisini strah zavlada, kad je na putevima prijetnja, a badem cvate i skakavac se bude tromo vukao, i želja nestane – jer čovjek polazi u dom vječni; a ljudi tužni što nariču budu ulicama lutali.

⁶ Prije no što se uže srebreno prekine, zlatni sud napukne, lonče razbije kraj izvora, točak bunarski slomi i padne u njega,

⁷ prašina nanovo vrati zemlji, kakva je bila, i duh pođe Bogu, koji ga je dao.

⁸ „O ispraznost nad ispraznošću,” veli propovjednik; „sve je ispraznost!”

Bogobojaznost i poslušnost

⁹ A osim toga što je propovjednik bio mudar, on pouči narod spoznaji te iskuša, ispita i napisa mnogo izreka.

¹⁰ Propovjednik se trudio naći riječi prikladne, da zabilježi istinu izravnu.

¹¹ Riječi su mudrih kao ostani, i kao kolci pobodeni; pastir se njima služi za dobro stada.

¹² Znaj i ovo, sine moj! Neizmjeran je trud da se knjige pišu, i mnogo učenja umara tijelo.

¹³ Počujmo glavnu stvar: Boj se Boga i čuvaj Njegove zakone; jer to je čovjekova dužnost.

¹⁴ Jer Bog će sva djela pred sud izvesti, sva djela skrivena, bila dobra ili zla.