Propovjednik 10 - Biblija Stari i Novi zavjet

O ljudskom bezumlju

¹ Uginula muha pokvari i usmrdi ulje mirisno; tako je i malo bezumlja jače od mudrosti i časti!

² Srce mudraca vodi pravo, a bezumnika krivo.

³ Kojim li god putem pođe bezumnik, svugdje mu nedostaje razuma i svi ga kao ludaka prepoznaju.

⁴ Ako se na te sruči gnjev vladara, ne napuštaj svoga mjesta, jer smirenost suzbija greške velike.

⁵ Postoji zlo koje vidjeh pod suncem; ono je poput grijeha vladara.

⁶ Ludost se postavlja na mjesta najviša, a plemeniti i bogati sjede na mjestima poniznim.

⁷ Vidjeh sluge na konjima, i knezove kako kao sluge pješke hodaju.

⁸ Ko drugome jamu kopa sam u nju upada, i ko zid sruši guja će ga ujesti.

⁹ Ko kamenje lomi, ono ga ranjava, ko drva cijepa, u opasnosti je.

¹⁰ Ako je sjekira tupa i sječivo nenaoštreno, onda treba još više snage uložiti; ali mudrošću se dolazi do uspjeha.

¹¹ Ako zmija ujede prije čaranja, onda čarobnjak ništa nema od svoga poziva.

¹² Riječi mudraca su pune miline, a usne bezumnika njega samog izjedaju.

¹³ Početak riječi iz usta njegovih je glupost, a kraj besjede najgori besmisao.

¹⁴ Bezumnik previše govori, iako ne zna šta će se desiti, ko bi mu mogao reći šta će biti poslije njega?

¹⁵ Trud koji bezumnik ulaže ga umara; a on ne nalazi ni put do grada.

¹⁶ Teško tebi, o zemljo, čiji je kralj dječak i čiji se knezovi već ujutro gozbe!

¹⁷ Blago tebi, o zemljo, čiji je kralj sin uzvišenih i čiji knezovi u pravo vrijeme gozbe – da se okrijepe, a ne da se opiju!

¹⁸ Zbog lijenosti se grede savijaju, a zbog ruku nehajnih krov prokišnjava.

¹⁹ Hljeb se pravi zabave radi, vino veseli žive, a novac pribavlja sve.

²⁰ Ni u mislima svojim ne proklinji kralja, nit zlo priželjkuj bogatašu u ložnici svojoj, jer ptice nebesa glas odnose i riječ lahko dobija krila.