Propovjednik 1 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Riječi propovjednika, sina Davidova, kralja Jerusalema.

Sve je ispraznost

² „Ispraznost nad ispraznošću,” veli propovjednik, „ispraznost nad ispraznošću! Sve je ispraznost!”

³ Šta ostaje čovjeku od truda njegova kojim se muči pod suncem?

⁴ Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi; ali zemlja opstaje vječno!

⁵ Sunce izlazi te opet zalazi; žuri k mjestu gdje će opet svanuti.

⁶ Vjetar puše južno pa se okreće sjeveru; kovitla sad ovamo sad onamo te se vraća novom vrtlogu.

⁷ Sve rijeke teku u more, a more se ipak ne ispuni; odakle teku opet se vraćaju i ponovo počinju svoj tok.

⁸ Sve je mučno, čovjek to ne može iskazati riječima, oko se ne zasiti gledanja, i uhu nikada dovoljno slušanja.

⁹ Što je bilo nekoć, opet će biti, i što se zbilo nekada, ponovo će se zbiti; i ničega novog nema pod suncem.

¹⁰ Zar se može za nešto reći: „Gle, ovo je novina”? Postojalo je već nekoć u vjekovima, prije nas!

¹¹ Na prošlost se više ne prisjeća, čak ni na ono buduće, što tek dolazi, neće misliti oni koji će doći docnije.

Ispraznost ljudske mudrosti

¹² Ja propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jerusalemu.

¹³ Srce svoje upravih i trudih se da sve pod nebesima iskušam i dokučim mudrošću. O kako mučnu zadaću Bog zada sinovima ljudskim.

¹⁴ Posmatrah sve što se čini pod suncem, i gle, sve bijaše ništavilo i hvatanje vjetra.

¹⁵ Krive stvari je nemoguće učiniti pravim, i ono što nedostaje se ne da izbrojati.

¹⁶ Tad prozborih srcu svome i rekoh: „Gle, sad stekoh veću mudrost nego svi što su prije vladali nad Jerusalemom, i srce mi vidje mnogo mudrosti i nauke”;

¹⁷ i srce ja uspravih da mudrost spoznam i da shvatim što su glupost i bezumlje; ali prepoznah da je i to samo tlapnja pusta ništavna.

¹⁸ Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je i jada i ko znanje umnožava, umnožava bol.