Postanak 6 - Biblija Stari i Novi zavjet

Čovjekova pokvarenost i Božiji sud

¹ Kada se ljudi počeše razmnožavati po zemlji i kad im se rodiše kćeri,

² tad opaze sinovi Božiji da su kćeri ljudske lijepe, i za žene uzeše one koje su im se dopadale.

³ Onda reče Gospod: „Moj duh neće vječno ostati u čovjeku, jer on je samo meso, neka mu životni vijek bude stotinu i dvadeset godina!”

⁴ Tih dana su Nefilimi bili na zemlji, i kasnije, sve dok su sinovi Božiji odlazili kćerima ljudskim i dok su im one rađale djecu. To su oni od davnina po moći znameniti ljudi.

⁵ Ali kada je Gospod vidio da je čovječija zloba na zemlji ogromna i da mu je sva žudnja u mislima i u srcu vazda samo zlo,

⁶ Gospod se pokaja što je čovjeka stvorio na zemlji i rastuži Mu se srce.

⁷ I Gospod reče: „Želim ljude koje stvorih izbrisati sa lica zemlje, sve od čovjeka do stoke, preko gmazova do ptica nebeskih: jer se pokajah što ih stvorih!”

⁸ Ali Noa pak nađe milost u očima Gospoda.

Noa i potop

⁹ Ovo je povijest Noina: Noa, pravednik, bijaše bezgrešan među svojim suvremenicima: Noa je hodio s Bogom.

¹⁰ Noi su se rodila tri sina: Šem, Ham i Jafet.

¹¹ Ali zemlja bijaše iskvarena pred Bogom i ispunjena nepravdom.

¹² I Bog pogleda zemlju i vidje da je bila iskvarena: jer sve živo na zemlji bijaše izopačilo svoje puteve.

¹³ Tad Gospod reče Noi: „Odlučio sam da načinim kraj svim bićima; jer kroz njih je zemlja ispunjena nepravdom, i gle, zajedno sa zemljom Ja ću ih uništiti!

¹⁴ Napravi sebi lađu od smolastog drveta; podijeli je na pregrade i obloži smolom s vanjske i unutarnje strane.

¹⁵ A ovako ćeš je praviti: neka lađa bude trista lakata dugačka, pedeset široka, a trideset visoka.

¹⁶ Otvor načini na lađi za svjetlo, neka bude jedan lakat od vrha. Vrata lađe izradi bočno; neka ima donji, srednji i gornji sprat.

¹⁷ Jer gle, ja ću pustiti vodenu bujicu na zemlju kako bi sve živo, što dašak života u sebi ima, uništio pod cijelim nebom; sve što je na zemlji mora nestati.

¹⁸ Ali s tobom ću sklopiti savez; a ti ćeš ići u lađu, ti, tvoji sinovi i tvoja žena, te žene tvojih sinova.

¹⁹ A od svega što živi, od svih bića, po dvoje uvedi u lađu, da s tobom ostanu u životu, i to neka budu po jedan mužjak i jedna ženka;

²⁰ od svih vrsta ptica i svake vrste životinja i od svih glista zemaljskih po njihovoj vrsti, od svih stvorenja neka po dvoje krene s tobom, kako bi u životu ostali.

²¹ Ti pak uzmi svakojake hrane i čuvaj je kod sebe, da tebi i njima služi kao hrana!”

²² I Noa učini tako; on učini sve onako kako mu je Bog naredio.